Vidovdanski heroji, kako stoji na nadgrobnoj ploči, sahranjeni su u pravoslavnoj kapeli na groblju "Sveti Arhanđeli Georgije i Gavrilo" u naselju Ciglane u Sarajevu. Kapelica, kako su potpisniku ovih redova jednom ispričali u Sarajevskoj parohiji, sačinjena je od kamenih spomenika srušenog starog pravoslavnog groblja koje se nekada nalazilo na Vracama. Kada se priđe bliže, jasno se mogu vidjeti dijelovi velikih kamenih krstova i stari ćirilićni natpisi na njima.
Uz Principa u kapeli su sahranjeni i drugi članovi organizacije "Mlada Bosna", koji su učestvovali u atentatu: Nedeljko Čabrinović i Trifko Grabež, kao i Danilo Ilić, Veljko Čubrilović i Mihajlo Miško Jovanović. Tu je sahranjen i Bogdan Žerajić, koji je 1910. pokušao da ubije generala Marijana Varešanina, tadašnjeg upravitelja BiH, a uz njega i članovi "Mlade Bosne" Jakov Milović, Marko Perin, te Neđo i Mitar Kerović.
Princip, Grabež i Ilić u Sarajevo su došli iz Beograda, gdje im je Dragutin Dimitrijević Apis, šef obavještajne službe u srpskoj vojsci i čelnik terostičke organizacije "Crna ruka", koja je učestvovala i u ubistvu kralja Aleksandra, dao im je po pištolj, dvije bombe, i malu količinu cijanida, kako bi nakon obavljenog zadatka izvršili samoubistvo.
Na povorku s prijestolonasljednikom 28. juna, odnosno 15. juna po julijanskom kalendaru, kod mosta Ćumurija prvi je bombu bacio Nedeljko Čabrinović, ali je ona pala s automobila pred sljedeći automobil u koloni. Čabrinović je popio cijanid i skočio u Miljacku, ali je količina bila nedovoljna da ga ubije, pa su ga uhvatili. Šef kolone zapovijedio je da se krene nazad i neobičnim spletom okolnosti ponovno su došli pred raspoređenog Principa, koji se, prema nekim verzijama, kolebao i prilikom prvog prolaska nije pucao, da bi drugi put izvukao pištolj i pucao najprije u Franca Ferdinanda, a drugim metkom, kojeg je navodno namijenio Oskaru Poćoreku, pogodio prijestolonasljednikovu trudnu suprugu Sofiju.
Iako je Ferdinand bio pogođen u vratnu žilu, priča se kako su njegove zadnje riječi bile: "Sofija, draga moja! Sofija, draga moja! Nemoj umrijeti! Preživi zbog naše djece!" Oboje su bili živi kada su ih dovezli u Konak, ali su brzo podlegli usljed krvarenja.
"Vest o atentatu na Franju Ferdinanda i vojvotkinju Hohenberg službeno je potvrđena u tri sata po podne. Ova tužna vest odmah je objavljena u celoj varoši u naročitim izdanjima listova. Sve zabave su otkazane...", prenijela je vijest "Politika".
Princip i Čabrinović nakon hapšenja su brzo odali ostale zavjerenike, među njima i Mehmeda Mehmedbašića. Svi su osuđeni za ubistvo i izdaju, a kako su Princip i Čabrinović bili maloljetni, nisu ih mogli osuditi na smrt, već su dobili po 20 godina robije u zatvoru tvrđave Terezin. Čabrinović je umro 1916. godine, a Princip je od tuberkuloze umro 1918. godine. U grobnicu u Sarajevu, gdje i danas leži, prebačen je 1921. godine.
Iako je Sarajevski atentat jedan od najvećih historijskih događaja koji su se desili na teritoriji BiH, događaj koji je označen kao povod za početak Prvog svjetskog rata i o kojem uče djeca i u američkim školama, kod nas se za tu činjenicu malo zna, a nerijetko ćete čuti turističke vodiče koji pored table kod Latinske ćuprije, nekada Principovog mosta, koja označava mjesto Atentata, govore kako nije poznato gdje je Princip sahranjen.
Čin "Mlade Bosne" organizovali su članovi terorističke organizacije "Crna ruka" i po svim elementima spada u teroristički akt. O tome smo u školama u nekadašnjoj Jugoslaviji učili kao o junačkom činu, koji je za cilj imao oslobođenje Jugoslavije od stranog agresora i iz tog aspekta čin jeste herojski. Princip i ostali za mnoge su i danas heroji, mnogi ih smatraju klasičnim teroristima, koji su iz BiH otjerali Austro-Ugarsku, koja nam je donijela napredak i izgradila brojne građevine, ali je činjenica koja je neupitna ta da se radi o velikom historijskom događaju kojem bismo bar iz turističkih razloga trebali pokloniti mnogo više pažnje.
Psiholog tvrdi da djecu trebate podučiti ovoj vještini, daje im brojne prednosti
