Crtice iz Holbrookove knjige: Krajišnik je prekrižen nakon lupanja po mapi; s Izetbegovićem najteži sastanci

Rat je počeo i kako je on odmicao sve je bilo manje izgledno da će ga Evropska unija uspjeti okončati. Uniji je gotovo u potpunosti bilo prepušteno da posreduje u postizanju mira. No, okolnosti su se počele mijenjati kada su se Sjedinjene Američke Države uključile u mirovne pregovore.

Prvi značajan rezultat američkog angažmana bio je Vašingtonski sporazum 1994., kojim je završen sukob između Armije Republike Bosne i Hercegovine (AR BiH) i Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) te formirana Federacija Bosne i Hercegovine.

Ovim sporazumom su stvorene pretpostavke za sporazum kojim je rat definitivno završen. Riječ je o Dejtonskom mirovnom sporazumu 1995., za koji su također Amerikanci najzaslužniji. Za postizanje ovog sporazuma, koji dobrim dijelom odražava odnos vojnih i političkih snaga na terenu u datom trenutku, pregovaralo se od 1. do 21. novembra 1995. u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson u gradu Daytonu, saveznoj državi Ohio.

Jedan od osnovnih razloga zašto je ova vojna baza izabrana kao mjesto pregovora jeste što je izolovana od javnosti. O ovome je glavni američki pregovarač Richard Holbrook posvjedočio u svojim memoarima "Završiti rat (To End a War)", knjizi koja je objavljena 1999.

Iz ove knjige izdvojili smo neka od Holbrookovih zapažanja pregovora, među kojima su ona manje ili nikako poznata javnosti.

Tuđmanov utjecaj

Holbrook je na početku pregovora primijetio da je predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman u dosta boljoj poziciji nego predsjednik predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović i predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević. Izetbegović, Tuđman i Milošević su bili ključni učesnici ovih pregovora.

"Tuđmanov utjecaj nad Izetbegovićem bio je rezultat njegove moći da slomi hrvatsko-muslimansku federaciju, čiji je dalji opstanak bio bitan za pregovore u Daytonu. Milošević je godinama na Tuđmana gledao s prezirom, a Izetbegović ga je mrzio. Sada je (Tuđman) držao ruku nad obojicom protivnika i tačno je znao kako to iskoristiti za svoje ciljeve", napisao je Holbrook.

Zatočenje američkog novinara

Pregovori su se zakomplikovali kada je David Rohde, novinar lista Christian Science Monitor, ne kazavši nikom, otišao u Srebrenicu, želeći prvi izvijestiti o njenom padu pod Vojsku Republike Srpske (VRS).

"Pokazujući više hrabrosti nego pameti, 29. oktobra počeo je kopati u blatu brane blizu Zvornika, mjestu za koje se pretpostavljalo da krije masovnu grobnicu. Ne čudi što ga je policija bosanskih Srba pokupila. Kada su pregovori počeli, on je nestao negdje u RS-u. Rohdeov nestanak je značajno zakomplikovao naš rad", prisjetio se Holbrook.

Iako je Rohde bio, kako dodaje, običan građanin koji je svjesno preuzeo veliki rizik - putujući bez papira ili dozvole, očito bez znanja svojih urednika, nije se mogla zanemariti ta situacija.

Shodno tome, Holbrook je Miloševiću rekao da iako će se pregovori nastaviti, nikakvog sporazuma neće biti dok se Rohde ne pronađe nepovrijeđen. Za Miloševića je naveo da je bio zapanjen, prepričavši njegov odgovor.

"'I sve to biste uradili zbog jednog novinara?', rekao je, ne vjerujući. 'Da, nećemo imati izbora', odgovorio sam. Bio je to početak jedne druge drame u Daytonu", istakao je.

Krajišnikova pisma

Holbrook tvrdi da je jedan od zvaničnika RS-a Momčilo Krajišnik bio nezadovoljan jer su on i ostali zvaničnici RS-a bili marginalizirani na konferenciji. Prema njegovim riječima, Krajišnik im je slao "ljutita pisma", tražeći da ga se upozna s onim što se događa. Milošević je reagirao na ta pisma.

"Milošević je uzeo svako pismo i, ne pročitavši, zgužvao ga i upadno bacio u svoju korpu za otpatke. 'Ne obraćajte pažnju na te tipove. Pobrinut ću se da prihvate konačni sporazum', rekao je", naveo je Holbrook.

Večera u muzeju

Američki pregovarači su nastojali relaksirati situaciju, a u toj namjeri koristili su se različitim metodama. Jedna od tih metoda je bila večera u muzeju baze.

"Mjesto smo veoma pažljivo izabrali. U bazi je bio najveći muzej vojne avijacije u svijetu, sa zbirkom koja je obuhvatala cijelu historiju , od braće Wright do krstarećih raketa. Hangar za hangarom čuvao je neprocjenjive avione koji su bili predivno raspoređeni", istakao je Holbrook.

Za Izetbegovića je naveo da je pokazao malo interesovanja, ali da su drugi bili fascinirani, kako je naveo, ovom kratkom razonodom.

Izetbegovićev odlazak na utakmicu

Još jedna metoda relaksiranja odnosa među učesnicima pregovora bila je ispunjavati želje učesnika. Ipak, jednu želju je ocijenio kao neprimjerenom.

"(Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Muhamed) Šaćirbegović je odveo Izetbegovića u Louisville na nogometnu utakmicu između Univerziteta Louisville i njegove alme mater Tulane. Više puta sam zamolio Šaćirbegovića da to ne radi zbog brige da nogometna utakmica nije u skladu s ozbiljnošću mirovne konferencije. Uz to, brinuo sam se da bi trosatna vožnja kolima, hladnoća i kiša na otvorenom stadionu predstavljali dodatni napor za krhkog Izetbegovića", pribojavao se Holbrook.

Ukazao je da je Izetbegović samo slegnuo ramenima kada mu je rekao da je to loša zamisao. Poslije utakmice ga je pitao ko je pobijedio, na šta je dobio odgovor: "Ne znam. Mislim da su to bili u crvenim dresovima".

Atentat u Izraelu

Za Holbrooka je bila tragična vijest da je bivši premijer Izraela Yitzak Rabin ubijen u Tel Avivu. Mišljenja je da je Rabin ubijen jer je bio spreman razmisliti o kompromisu za mir. Prema njegovim riječima, balkanski predsjednici su ostali hladnokrvni i zaokupljeni sami sobom.

"Ovo je pokazalo, kako je svaki posebno rekao, kakav lični rizik oni preuzimaju zbog mira", dodaje.

Tadašnjeg ambasadora Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama Svena Alkalaja je izdvojio kao jedinog iz Bosne i Hercegovine ko je bio uzdrman zbog atentata. Naime, podsjetio je da Alkalaj potiče iz, kako je naglasio, stare i ugledne porodice sefardskih Jevreja u Sarajevu.

Istakao je da je Izetbegović dopustio Alkalaju da kao predstavnik Bosne i Hercegovine odmah ode u Izrael na sahranu. Kako je konstatirao Holbrook, kontrast između Rabina i balkanskih čelnika nije se mogao pokazati očitijim nego narednih dana dok su gledali televizijski prijenos sahrane i istovremeno se borili iznaći put napretka na Balkanu.

"Očajnički potrebna pomoć Bosancima"

Holbrook je zamolio Richarda Perlea, bivšeg zvaničnika Ministarstva odbrane SAD-a (Pentagon), da pomogne delegaciji Bosne i Hercegovine.

"'Richarde, Bosancima ste očajnički potrebni. Ne znaju kako pročitati ili protumačiti vojni dokument i potpuno su dezorganizirani', rekao sam. Perle je sjeo u prvi avion za Dayton i uz pomoć Douglasa Feitha, advokata koji je radio za njega u Pentagonu, počeo analizirati vojni aneks, čiji birokratski jezik Bosanci nisu bili kadri dešifrovati", tvrdi Holbrook.

Nekoliko minuta po dolasku u Dayton, dodaje, Perle se zatvorio s delegacijom Bosne i Hercegovine, pokazujući im skriveno značenje jezika vojnog aneksa.

Mape

Pregovori u Daytonu su se intenzivirali 8. novembra, kada su na dnevni red došle mape. Holbrook je prvi sastanak na kojem su razmatrane mape ocijenio kao katastrofalnim jer je iz učesnika pregovora "izvukao ono najgore". Između ostalog, naglasio je da je Krajišnik pobjesnio na ideju da Sarajevo ostane jedinstven grad.

"Ustao je od stola i dugim korakom otišao do ogromne mape Sarajeva, postavljene na stalku ispred nas. 'Ovdje živim cijeli život i nikad se neću odreći. Ova zemlja je naša. Ne možemo je izgubiti', povikao je, udarajući pesnicom po mapi. Pomislili smo da je mapu udario na mjestu gdje je njegovo imanje, iako nismo bili sigurni", prisjetio se Holbrook.

To je trenutak koji izdvojio kao onaj kada Krajišnik i njegove "kolege" bosanski Srbi više nisu postojali u Daytonu. Ukazao je i na Miloševićev odnos prema njima.

"Milošević je uživao, podsjećajući nas da je predvidio neuspjeh sastanka o mapi. 'Rekao sam vam da te idiote s Pala ne dovodite na sastanke', kazao je. Često nam je govorio da su bosanski Srbi soj koji je daleko od 'civilizovanijih' Srba iz velikih gradova u samoj Srbiji. 'Oni više zajedničkog s bosanskim Muslimanima nego s nama'", napisao je Holbrook.

Teniski meč

Uslijedio je još jedan od onih relaksirajućih trenutaka. Naime, Tuđman je pozvao Christophera Hilla, Holbrookovog zamjenika u dejtonskim pregovorima i kasnije američkog ambasadora u Srbiji, i samog Holbrooka da odigraju teniski meč u bazi.

"Tuđman, u izvrsnoj kondiciji za jednog 73-godišnjaka, nije rizikovao. U njegovoj zvaničnoj delegaciji bio je i jedan izuzetan teniser, ginekolog iz Zagreba. S prvim poenom, uz servis ginekologa, Hill je uputio oštar volej pored Tuđmana u mrežu. Prišao sam Hillu. 'Polako s Tuđmanom, potrebna nam je istočna Slavonija (u Daytonu se pregovaralo i o statusu istočne Slavonije)', šapnuo sam. Hill, inače odličan igrač, samo je klimnuo", istakao je Holbrook.

Holbrook i Hill su nakon teniskog meča otišli u Oficirski klub na večeru s vodećim Hrvatima u SAD-u.

"Bosanci najveća briga"

Holbrook uvjerava da su mu u noći kada je odigran teniski meč najveća briga bili, kako je naveo, Bosanci.

"Njihova interna razilaženja, koja su postajala sve gorča, paralizirala su nas. 'Odbijaju nam dati ozbiljne odgovore na većinu važnih pitanja', rekao sam. Hrvatski, muslimanski, pa čak i srpski članovi bosanske delegacije viču jedni na druge. Bez njihovih jasnih stavova, nemoguće je završiti pregovore'", prisjetio se.

Djelovalo mu je da premijer Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić odustaje od pregovora. Holbrook uvjerava da mu to nije bilo prihvatljivo te da je Silajdžića ubjeđivao da ne odustane. U prilog ovoj tvrdnji je istakao razgovor dok su išli na sastanak s Miloševićem.

"Dok smo Silajdžić i ja išli po kišnici i susnježici do srbijanske zgrade, s dragocjenom mapom pokrivenom plastikom, stavio sam ruku na njegovo rame i rekao: 'Harise, ovo je možda najvažniji sastanak u vašem životu i ako uspije, bit će još takvih'. Šutke je klimnuo. 'Ostavit ću vas dvojicu same', rekao sam kada smo stigli do vrata zgrade. 'Samo jedno Harise. Molim vas, ne gubite živce. Kontrolišete se'", prisjetio se Holbrook.

"Najteži sastanci s Izetbegovićem"

Holbrooku su najteži sastanci bili s Izetbegovićem. Shodno tome, s njim su razgovarali unoseći, kako je naglasio, lični ton.

"Podsjetili smo na sva dobra koja mir može donijeti i nabrojali bitne uspjehe koje je proces već donio Bosni - obustavu neprijateljstva, okončanje opsade Sarajeva, djelimično otvaranje puteva, šteta koja je bosanskim Srbima nanijeta NATO-ovim bombardovanjem, paket Svjetske banke od pet milijardi dolara, koji je čekao zemlju nakon sporazuma o miru, program 'opremi i obuči' za bosansku armiju", naglasio je.

Naveo je da se i Hill obratio Izetbegoviću "s dramom neuobičajenom za njega".

"'Predsjednik (SAD-a Bill) Clinton je stavio ogroman ulog da se spasi Bosna. Međutim, ni on više neće pomagati vašoj vladi ako vi postanete prepreka za sporazum u Daytonu'. Izetbegović nije ništa odgovorio i činilo se kao da nije dirnut Christopherovom izjavom", konstatirao je Holbrook.

Salveta diplomatija

Za postizanje mirovnog sporazuma iskorišteno je ono što je Holbrook nazvao "salveta shuttle (salveta diplomatija)". Naime, Milošević je sjedio u jednom kraju centralne trpezarije baze Wright-Patterson dok je Silajdžić sjedio u drugom dijelu, nespreman sjesti za sto za kojim je bio Milošević.

"Uzevši salvetu, Milošević je počeo crtati grubu mapu područja između Sarajeva i opkoljene enklave. 'Možemo ponuditi siguran prolaz duž ova dva puta', rekao je, pokazujući na dva postojeća puta između gradova, ali sada pod srpskom kontrolom. Hill i ja smo to odbili, kazavši da Bosanci neće osjećati da je prolaz dovoljno siguran, s obzirom na posljednje četiri godine. 'Trebat će im pravi, odbranjiv koridor', rekao sam. 'U redu, onda ću im dati po kilometar s obje strane puta', odgovorio je Milošević", ukazao je Holbrook.

Noseći Miloševićev crtež na salveti preko sobe, dodaje, sjeo je sa Silajdžićem, koji je, poslije trenutka razmišljanja, odgovorio s kontramapom na kojoj je koridor širi i ima znatno više zemlje za bosanske muslimane.

"Dok su nas ostali gosti zapanjeno posmatrali, brzo sam se vratio s dvije dragocjene mape na salvetama i i opet sjeo s Miloševićem", naglasio je.

Pitanje Ustikoline i pružanje ruke

Prilikom utvrđivanja teritorijalnog obuhvata entiteta jedna od spornih tačaka je bila Ustikolina. Holbrook se u svojim memoarima osvrnuo i na ovaj trenutak.

"Silajdžić je u jednom trenutku zatražio Ustikolinu, varoš u blizini Goražda, prije svega zato što je tu bila najstarija džamija u Bosni. Milošević se zlobno nasmijao. 'Harise, zaboga, zar ne znate da su je oni idioti (misleći na bosanske Srbe) digli u vazduh', rekao je. 'Ali, mjesto je sveto', odgovorio je Silajdžić. 'Harise, sada govorite kao Karadžić', rekao je Milošević. No, popustio je i Ustikolina je opet bila muslimanska", naveo je Holbrook.

Nakon što je dogovoreno da teritorijalni odnos bude 51 posto naspram 49 posto u korist FBiH, Milošević je iznenada pružio ruku. Holbrook je ukazao da je Silajdžić bio zatečen time. Ovo je značilo i postizanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Holbrook je prenio Izetbegovićeve riječi u obraćanju novinarima poslije postizanja sporazuma.

"A mom narodu kažem da ovo možda nije pravedan mir, ali je pravedniji nego nastavak rata. U situaciji kakva jeste i u svijetu kakav jeste, bolji mir i nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve što je u našoj moći kako bi bio umanjen razmjer nepravde za naš narod i našu zemlju", poručio je Izetbegović.

Izetbegović, Tuđman i Milošević su 14. decembra 1995. u Parizu potpisali Dejtonski mirovni sporazum.