'Dragi građani općine Olovo,....'
Koliko ste puta imali priliku da čitate ovakve letke kojima je ovih dana obasuta naša općina. Ima ih svugdje u školama, u džamijama, autobuskim stanicama, parkovima, na putu, na ulici…
Sagnete se, kada ono, smješkaju se poznata lica naše olovske političke scene, pozivaju vas da zaboravite ove poslijeratne godine patnje, halalite kao pravi muslimani i pohrlite im u zagrljaj koji će trajati cijeli jedan mjesec dana (od petog do petog).
A, tek oni koji su se nekada dobro obrukali u olovskoj vlasti, pa se sad vraćaju, ko' biva ono smo mi zaboravili njihovu vladavinu, a da bi nas malo i zavarali posudili su kojeg čovjeka od ovih prvih, pa i onog “glavnog” koji bi nas trebao predvoditi u naredne četiri godine, jer nijednog sposobnog u svojim redovima nemaju.
Jadno brate, jadno!
Pitamo se samo koliko li će ovih dana biti organizovano mevluda ovim velikanima u čast, još kad Bajram dođe, pa nam stanu čestitati, stiskati čvrsto ruku, grliti i ljubiti kao da ih biramo za maršala, doživotno.
I dok se prvi bore za svoj, nekakav, predizborni islam, drugi, bajagi, prave cjelovitu državu, dotle neki treći otvaraju narodnu kuhinju u Africi, ovaj… čuj mene, u Olovu. Ovo bi bilo smiješno, da nije žalosno.
Pitamo se :
Kada će prestati da žive od vjere, a početi živjeti sa vjerom? Kada će prestati živjeti za Bosnu, a početi u Bosni? Kada će početi otvarati fabrike i nova radna mjesta a ne narodne kuhinje? Nikada, ovi nikada!
Sve dok se oni prave ludim, narod je totalno zbunjen. A, znamo kakav je odnos između ludog i zbunjenog..
Imena nisu ni bitna, teško bi ovaj papir izdržao njihova imena, ali nekako su im sva ista, svi se jednako zovu, kao da su se dogovorili sa matičarem da će na izbore zajedno, jedni protiv drugih, ili bolje oba protiv naroda. Pa, se ne zna ko ovdje koga ….
A narod ko narod, pogotovo naše drage nane koje kada je dnevnik na programu, one peru suđe, pletu čarape, tespihaju i šta više ne, pa kad dođu na izbore samo kažu:
“De, ti meni sine nađi one naše” “Koje nano”? “ Zna se brate koje”.
I tako svake izbore...
Dok intelektualci šute, i napuštaju općinu, povijajući repove, kao da ne kontaju šta se dešava, dovodeći u pitanje i vlastite diplome jer je ovo jasno i vrapcima, ali njima izgleda nije, dotle niču carstva skorojevićke mašinerije koja ruše sve pred sobom.
Vrapci ponekad i propjevaju ali naši intelektualci su rođeni nijemi. Čast izuzecima. Ima i nekih koji su odmah stali na stranu jednih od gore navedenih i uvalili se negdje, šta ih briga i onako su sami sebi svrha, a narod, lahko će.
Napiju se, odu u Neum, malo se potuku i evo ti rezultata. Nacionalna svijest raste, a vlast zadovoljno trlja ruke. Još malo nagovore i medije da to dignu na nivo i da vidiš.
Onda smo svi Bošnjaci a ovi prvi, pijani, e, oni su najveći Bošnjaci, samo su se slučajno malo zašenlučili, jer kažu - “Nije još bio Ramazan”
Dragi naši sugrađani, sjedite, razmislite malo. Ovo se najviše vas tiče. I vi bi mi da nam bude dobro, al niko ne bi radio na tome. A, neko mora!
I na kraju, kada pođete na glasačko mjesto, jedino na šta trebate pomisliti su vaša djeca, od nijh ste posudili ovu našu lijepu zemlju. Vratite im, da vas ne kunu!
I.K, čitatelj iz Olova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
