FOTO / Čiste se kuće i avlije, oblače mirisna odijela i pripremaju najbolja jela

Ramazanski bajram nastupa završetkom svetog mjeseca ramazana i traje tri dana. Niz je tradicionalnih svečanosti i običaja koji su karakteristični za proslavu ovog praznika u našoj zemlji.   Nadaleko je poznato da Bošnjaci pridaju veliki značaj čistoći svojih kuća i avlija, pa se uoči Bajrama porodice posebno angažiraju oko ukrašavanja svojih domova i avlija.   Čista i mirisna odijela, kuće i sokaci simboli su bajramskog praznika u Bosni. U toku Bajrama Bošnjaci prakticiraju oblačenje najljepše odjeće i svečanih odijela koji imaju. Oni imućniji čak kupe i novu odjeću i obuku je kako bi u novom ruhu proslavili ove svete muslimanske praznike.

Bajramska sofra mora biti posebna
 
Nekada je za Bajram bila rasprostranjena i praksa da se sašije novo odijelo na koje se nestrpljivo čekalo i mjesecima. Neizostavan dio prakse bosanskih muslimana je mirisanje prije odlaska na Bajram-namaz, kao i u toku posjeta rodbini.
 
Kada idu na Bajram-namaz, Bošnjaci prakticiraju odlazak u džamiju jednim, a povratak drugim putem. U toku klanjanja Bajram-namaza u džamiji se uče tekbiri više nego u nekim drugim prigodama, a poslije obavljanja namaza slijedi čestitanje Bajrama komšijama, rodbini i prijateljima.
 
Po povratku iz džamije, Bajram se obilježava unutar najbliže porodice. Bajramska sofra, odnosno bajramski ručak neizostavni su dio tradicionalnog obilježavanja Bajrama.
 
Ona mora biti specijalna. Domaćini postavljaju sto koristeći najbolji stolnjak, tanjire i pribor za jelo koje imaju u kući. Ručak je izuzetno obilan, a neke od tradicija nalažu da mora uključivati najomiljenije jelo svakog člana porodice.
 
Najčešći bajramski ručak u Bosni i Hercegovini počinje supom ili čorbom, nakon čega slijedi varivo, sarma, bosanski lonac i slična jela. Slijede pite, pa pečeno meso s povrćem...
 

Bajramski specijaliteti su begova čorba, bosanski lonac, hadžijski ćevap, različite dolme i sarma. Na stolu su nezaobilazne i različite pite. Slatkiši su vrlo bitan element bajramske trpeze, a najčešće su to baklava, ružice, tufahije i halva.
 
Prvi dan Bajrama se uglavnom provodi u krugu porodice koja se okuplja kod najstarijih članova. Tom prilikom se razmjenjuju čestitke i bajramluci, a narednih dana se obilaze komšije, dalja rodbina i prijatelji. U pojedinim mjestima praksa je da se prvi dan Bajrama provede u krugu porodice, drugi dan se obilaze mezarja. Drugi dan Bajrama je ujedno i Dan šehida, dok je treći dan predviđen za druženje s prijateljima i poznanicima.

Radost za djecu
 
Ovaj praznik predstavlja i posebnu radost za djecu. Bajram banka ili bajramluk je nešto što se čeka i čemu se raduje.
 
Običaj je da djeca obilaze stariju rodbinu i komšije i da budu darivani novcem, čokoladom ili bombonom. Nekada su bile popularne "šećerke“. Djeca su nekada roditeljima Bajram čestitali ljubljenjem u desnu ruku, a roditelji uzvraćaju djeci ljubljenjem u čelo i darivanjem uz hajr-dovu. Taj običaj se u BiH ponegdje očuvao do danas.
 
Bošnjaci pozivaju i komšije drugih vjera da zajedno s njima proslave Bajram. Na taj način se u Bosni širio duh tolerancije i dijelila radost blagdana.
 
Dani uoči Bajrama su poznati po ispunjavanju i islamskih obaveza, odnosno zekata i sadekatul-fitra.
 

U regiji Bosanske Krajine zadnji dan ramazanskog posta posjećuju se mezarja. Čiste se mezarja i uče dove za bližnju rodbinu i poznanike. U Sarajevu je običaj da se odmah iza Bajram-namaza posjećuju mezarja najbliže rodbine.
 
Bajram je i praznik praštanja i izmirenja. Običaj je da se Bošnjaci, koji su iz bilo kojeg razloga bili posvađani, izmire na Bajram. Neki od bajramskih običaja vremenom i iščezavaju iz prakse, ali u nekim dijelovima naše zemlje su još prisutni.

Bubnjari i svirači na ulicama 

Na primjer, negdje su poslije ikindije-namaza uoči Bajrama pucali su topovi ili prangije. Kao jedan od znakova nastupanja blagdana, u akšamsko vrijeme su se palili kandilji, a u jacijsko vrijeme učili ezani i salavati.
 
Pamti se i običaj da u rano jutro na dan Bajrama ulicama hodaju bubnjari i svirači
 
U Banjoj Luci, tačnije u nekadašnjem Gornjem Šeheru običaj je bio da u toku
Bajrama djevojke sa Graba, najstarijeg dijela Šehera, otpjevaju nekoliko sevdalinki. Nakon toga kolona bi krenula na mjesto gdje su momci birali djevojke za igru. Tu su se ugovarali i brakovi.
 
U Trebinju je sve do druge polovine prošlog vijeka bio običaj da muška djeca iza Bajram-namaza u grupama, noseći zeleni bajrak, obiđu sve muslimanske kuće u gradu i njegovoj bližoj okolini.