Foto: Sarajevo-x.com
U BiH je u prošloj godini bilo 4.000 djece bez imena, jer nisu upisana u matične knjige rođenih, najnoviji su podaci istraživanja međunarodnih i nevladinih organizacija u BiH.
"Do prošle godine u BiH je živjelo 6.000 djece bez imena, ali je, zahvaljujući angažovanju UNICEF-a, UNHCR-a i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, taj broj smanjen na 4.000", rekla je predstavnik nevladine organizacije "Zdravo da ste" Aleksandra Kukoljac, govoreći o pravima djece u BiH.
Kukoljac je ovaj podatak iznijela na "Doručku s novinarima", koji Helsinški parlament građana Banjaluka, Fondacija "Cure" i Udruženje mladih novinara Republike Srpske organizuju u okviru projekta "Iks-pres", čiji je cilj senzibilizacija medija za izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama u društvu.
"U BiH se konstantno bilježi porast svih oblika zanemarivanja i zlostavljanja djece, a i dalje je prisutna diskriminacija po nacionalnoj osnovi", navela je Aleksandra Kukoljac i dodala da je siromaštvo osnovni razlog lošeg statusa djece.
Ona je dodala da se u RS nešto organizovanije pristupa pravima djece nego u FBiH, istakavši da postoji Fond za dječiju zaštitu, zdravstveno osiguranje za svu djecu do 15 godina, bez obzira na status roditelja, ali da je ukupna situacija daleko od zadovoljavajuće.
Kukuljac kaže da posebno zabrinjava činjenica da je primjetan porast maloljetnih trudnica, kao o seksualnog zlostavljanja djece, odnosno pedofilije.
"Zanimljivo je da Krivični zakon RS sankcioniše distribuciju dječijih pornografskih filmova, ali ne i njihovo gledanje", navela je ona i naglasila da u BiH nema sistemske brige države o djeci, da su doneseni određeni propisi, ali da se oni u praksi gotovo i ne provode.
Stručni saradnik u Odjeljenju za praćenje prava djece Ombudsmana BiH Aleksandra Arsenijević-Puhalo rekla je da je zabrinjavajuća stopa porasta nasilja među djelom, odnosno takozvanog vršnjačkog nasilja.
"Kod nas se, nažalost, vršnjačko nasilje ne smatra nasiljem i na njega nastavnici u školama ne obraćaju dovoljno pažlje. Kada njih pitate, gotovo i da ga nema, ali sama djela pričaju da je fizičkog zlostavljanja među učenicima sve više", istakla je ona.
Aleksandra Arsenijević-Puhalo je pojasnila da se vršnjačkim nasiljem ne smatraju sporadične tuče i vrijeđanja, već zlostavljanje djeteta koje traje najmanje tri do šest mjeseci, kao i namjera da se neko dijete ugrozi.
Ona je navela da u RS postoji Protokol o postupanju u slučaju vršnjačkog nasilja, za razliku od FBiH, koja nema takav dokument.
Prema njenim riječima, veliki problem u utvrđivanju statusa djece u BiH predstavlja činjenica da niko od zvaničnih nadležnih insitucija ne vodi statističke podatke, već to uglavnom čine nevladine organizacije.
Možda vas zanima
