"Više od 10 godina ukazujemo na negativne posljedice hidroelektrana. Uradili smo veliki broj analiza, koje bez dileme pokazuju da hidroelektrane, i male i velike, prave ogroman pritisak na riječne ekosisteme i lokalno stanovništvo. Pored toga, ekonomske analize su pokazale da su one isplative samo investitoru, na štetu svih nas koji uz mjesečne račune plaćamo i subvencije za hidroelektrane. Lokalna zajednica im se odupire i kod već izgrađenih trpi velike štete, od problema sa vodosnabdijevanjem, pa do urušavanja objekata za vrijeme kopanja derivacionih tunela, kao što je slučaj sa hidroelektranom Medna na Sani", kazala je Nataša Crnković iz Centra za životnu sredinu.
Uprkos otporu lokalnih zajednica, naučnim podacima o visokoj stopi endemizma i izuzetnoj vrijednosti kanjonskih ekosistema, međunarodnim obavezama, trenutnoj i potencijalnoj mogućnosti iskorištavanja tih kanjona u svrhe turizma, nadležni rijeke Bosne i Hercegovine vide samo kao hidropotencijal i prostor za privatno bogaćenje.
"Energija ljudi koji se protive hidroelektranama i bore za rijeke je nevjerovatna. Prošle sedmice smo bili u Fojnici, gdje su građani 11 mjeseci blokirali radove na izgradnji hidroelektrane „Luke“ na rijeci Željeznici. Pravnim putem su izgradnju zaustavili i uprkos ogromnim pritiscima, nisu obeshrabreni u svojoj namjeri da Željeznicu očuvaju. U subotu smo bili u Buni na javnoj raspravi, gdje su građani Bune, Blagaja, Mostara i okolnih mjesta jednoglasno stali protiv planiranih hidroelektrana Buna 1 i Buna 2. Tim pojedincima i organizacijama ćemo dati punu podršku i pokušati pitanje zaštite rijeka dići na viši nivo", dodala je Crnković.
Planovi za izgradnju hidroelektrana u kanjonu Vrbasa, u Nacionalnom parku Sutjeska i na rijeci Uni su za sada zaustavljeni i to su pozitivni primjeri borbe građana za rijeke, što nažalost ne znači da se od njih u potpunosti odustalo. Vlasti su na ozbiljnom testu da li će stati na stranu građana i javnog interesa ili interesa privatnih investitora.
Centar za životnu sredinu ovaj dan posvećuje rijekama i svima koji su život dali braneći rijeke širom svijeta, posebno Berti Cáceres, aktivistici za ljudska prava i životnu sredinu iz Hondurasa, dobitnici Goldman nagrade za životnu sredinu za neustrašivi rad na odbrani rijeke Gualcarque, prirode i ljudi od Agua Zarca brane, koja je ubijena 3. marta 2016. godine u svoj kući u La Esperanzi.
Na današnji dan se od 1997. godine širom svijeta okuplja sve više ljudi koji podižu svoje glasove slaveći rijeke, zajedno sa onima koji se aktivno bore za njihovu zaštitu, zahtijevajući pravedno i održivo upravljanje rijekama.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
