Međunarodni sud pravde
Povodom izjave prof. dr. Radoslava Stojanovića, pravnog zastupnik Srbije, kako su Tužbu RBiH protiv SRJ, zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, od 9. decembra 1948, srušili "dokumentimma CIA", jer im je navodno 70 posto tih dokumenata prvog reda išlo u prilog, reagirao je prof. dr. Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
U svom reagiranju prof. dr. Čekić navodi:
- prvo, riječ je o dvotomnoj knjizi " BALKAN BATTLEGRONDS" o "vojnom sukobu u bivšoj Jugoslaviji između 1990. i 1995," objavljenoj 2002. (tom 1 i 2003. tom 2), dvojice autora - vojnih analitičara CIA-e. Izdavač je Central Intelligence Agency (CIA), Office of Russian and European Analysis, Washington, DC;
- drugo, u Predgovoru knjige, između ostalog, stoji da "zaključci, stavovi i mišljenja koja su izražena u ovoj knjizi pripadaju samo i u potpunosti autorima i ne predstavljaju zvanične stavove CIA-e ili Vlade SAD-a;
- treće, ne radi se o dokumentima CIA, a pogotovu ne o dokumentima prvoga reda, kako to krajnje tendenciozno, neprofesionalno i nemoralno tvrdi prof. Stojanović. Naime, radi se o pokušaju vojno-historijske rekonstrukcije navedenog perioda, pri čemu su autori koristili razne izvore, od novinskih napisa i memoara, do rezultata nekih relevantnih istraživanja i dokumenata ICTY, koja jasno i pouzdano potvrđuju efektivno učešće VJ i MUP-a R Srbije u genocidu u R BiH, pa čak i pripadnika 72. i 63. brigade VJ, za koje je ICTY dokazao da su 1993. učestvovale i u klanju djece u istočnoj Bosni;
- četvrto, Stojanović tvrdi, kako "u dokumentima CIA-e piše da je od povlačenja JNA do kraja rata, i to u jednom trenutku, najviše moglo da bude oko 2.000 civila vojske i policije iz Srbije". Međutim, nije riječ ni o kakvom dokumentu CIA-e, nego o netačno citiranom stavu autora (str. 275, tom 2);
- peto, Stojanović, međutim, namjerno izostavlja stavove autora na toj strani o tome da je, od angažovanja trupa VJ i MUP-a Srbije za specijalne operacije, "puno bitniji angažman pojedinih oficira i podoficira VJ u redovima jedinica VRS";
- šesto, podaci autora izneseni na strani 275 (tom 2), u podnaslovu "Pomoć od Velikog brata: Podrška VJ", nedvosmisleno dokazuju i efektivnu kontrolu VJ nad VRS, jer je upravo preko podrške VJ i njenog personala obezbjeđivano uspješno komandovanje jedinicama i operacijama u R BiH i logistička, materijalna, finansijska i druga pomoć. Uostalom, VJ i VRS su bile jedna armija, odnosno te dvije vojne formacij su bile sastavni dijelovi jedinstvene armije SRJ;
- sedmo, očigledno da je i na osnovu navedenih podataka ICJ mogao utvrditi nesumnjivu genocidnu namjeru i efektivnu kontrolu od strane SRJ;
- osmo, relevantna raspoloživa dokumentacija, pored ostalog, dokazuje da su JNA/VJ i MUP R Srbije, pored okupacije 70 % teritorije R BiH, učestvovali u likvidaciji Bošnjaka, uključujući i u sigurnoj zoni UN-a, Srebrenici jula 1995., o čemu, pored ostalog, potvrđuju dokumenta i Izvještaj Radne grupe za provođenje zaključaka iz konačnog Izvještaja Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10.-19. jula 1995. Vlade Republike Srpske, od 30. septembra 2005. Ni tu relevantnu dokumentaciju ICTY iz njemu poznatih razloga nije prihvatio, navodi Čekić.
Možda vas zanima
Početak drugog kvartala
Njemačka se vraća: Neočekivan rast privatnog sektora, brojke iznad očekivanih
Aplikacija za prijevoz