I pored najava Bariše Čolaka, ministra pravde BiH, da će državna strategija za procesuiranje ratnih zločina biti donesena do kraja ove godine, na pragu 2008. pravosuđe na svim nivoima u BiH je pretrpano predmetima ratnih zločina, za čije procesuiranje ne postoji jedinstven pristup.
Petnaest godina od početka procesuiranja ratnih zločina, bosanskohercegovačko pravosuđe se još uvijek suočava sa brojnim pitanjima bez odgovora. Način harmonizacije rada svih institucija koje su uključene u procesuiranje ratnih zločina, određivanje nadležnosti pravosudnih institucija i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za njihovo funkcionisanje, samo su neki od problema čija se rješenja traže u ovoj dugoočekivanoj strategiji.
Duga je lista onih koji su tokom godine ukazivali na problem nepostojanja državne strategije za procesuiranje ratnih zločina, a na njoj se nalaze kako domaći i međunarodni zvaničnici, tako i predstavnici pravosuđa i nevladinih organizacija u BiH.
U posljednjem izvještaju Evropske komisije za proširenje o napretku BiH na putu ka Evropskoj uniji, koji je uručen Vijeću ministara 6. novembra, navedeno je da, unatoč pozitivnom razvoju pravosudnog sistema, u državi i dalje postoje “ozbiljne prepreke efikasnom radu pravosuđa”. Također je istaknuto da je “hitno” potrebna državna strategija za rješavanje predmeta ratnih zločina.
Mjesec dana do strategije
Strategija kojom su trebala biti predložena rješenja i definisane uloge svih struktura u BiH koje rade na rješavanju predmeta ratnih zločina, prema ministru Čolaku, trebala je biti završena do sredine decembra ove godine.
“Do kraja ove godine Bosna i Hercegovina bi trebala napraviti strategiju reforme pravosuđa te strategiju za procesuiranje ratnih zločina, kako bi se država mogla uhvatiti ukoštac sa mnogobrojnim zločinima počinjenim tokom rata”, rekao je Čolak u septembru u intervjuu za Justice Report. Na kraju decembra, u Ministarstvu pravde kažu da bi rad na strategiji trebao biti okončan “krajem januara sljedeće godine”.
“Već je bilo nekih prijedloga za strategiju i sljedeći sastanak radne grupe zakazan je za 15. januar naredne godine. To bi ujedno mogao biti i jedan od završnih sastanaka, jer se samo očekuje sumiranje tih prijedloga i oblikovanje dokumenta”, rekla je za Justice Report Marina Bakić, glasnogovornica Ministarstva pravde BiH.
“Na posljednjem sastanku radne grupe doneseni su jednoglasni zaključci da skupina od nekoliko stručnjaka iz ove oblasti uloži napore i završi neki vid nacrta strategije do sredine januara 2008. godine”, potvrdio je Boris Grubešić, glasnogovornik Državnog tužilaštva. Na čelu radne grupe koju je Ministarstvo pravde BiH oformilo početkom septembra nalazi se Marinko Jurčević, glavni bh. tužilac. Jurčević već duže vrijeme zagovara donošenje strategije, koja bi, prema njegovim riječima, trebala predložiti “realistične rokove” i ciljeve za efikasno vođenje postupaka u predmetima ratnih zločina.
“Sigurno je da ona neće riješiti ove predmete, ali će dati smjernice i uključiti relevantne institucije u rješavanje naše stvarnosti”, rekao je Jurčević na konferenciji glavnih tužilaca BiH održanoj u Sarajevu krajem novembra 2007. godine. Također je upozorio i na slabe kapacitete bosanskohercegovačkog pravosuđa, te na činjenicu da izuzev Suda BiH niti jedan sud u oba bh. entiteta još uvijek nema odjel koji je specijalizovan samo za ratne zločine.
Veliki broj predstavnika nižih sudova u BiH sa kojima je Justice Report razgovarao tokom proteklih mjeseci, govorili su o nedostatku kadrovskih i materijalnih mogućnosti za adekvatno procesuiranje ratnih zločina, te su istakli da bi se efikasno procesuiranje ratnih zločina moglo ostvariti samo putem specijalizovanih sudova i tužilaštava na državnom nivou, koji bi se eventualno mogli uspostaviti strategijom. “Smatramo da bi od velike koristi u rješavanju predmeta ratnih zločina bila dugo najavljivana strategija na nivou BiH”, rekao je Jasmin Mesić, glavni tužilac Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona.
Sličan stav imali su predstavnici pravosudnih institucija iz Sarajeva, Travnika i Mostara, koji smatraju da neharmonizacija zakonskih propisa koji se odnose na procesuiranje ratnih zločina nije u “interesu pravde”. “Neujednačena sudska praksa je nedopustiva i doprinosi slabljenju pravnog sistema jer optuženi za ista djela pred različitim sudovima nisu u ravnopravnom položaju”, kazala je Nada Dalipagić, nekadašnja sutkinja a danas odvjetnica u Mostaru. I Senad Dautović, glavni tužilac Srednjobosanskog kantona, sličnog je mišljenja. “Definitivno bi trebalo da se te stvari raščiste pa da ljudi ne zavise od toga ko im sudi, nego da njihova sudbina bude vezana za krivično djelo koje su počinili i kaznu koja je za njega propisana”, smatra Dautović.
Nacrt strategije i radne grupe
Stalni podsjetnik na nužnost što skorijeg usvajanja državne strategije za procesuiranje ratnih zločina, prema tvrdnjama Milorada Barašina, zamjenika glavnog državnog tužioca, jeste činjenica da u BiH postoji više od 16.000 prijava protiv osoba koje su navodni počinioci ratnih zločina.
“Nadamo se da će usvajanje ove strategije i njena primjena obezbijediti dovoljan broj tužilaca, sudaca i policijskih službenika za rad na ovim predmetima”, kaže Barašin, dodajući da od strategije očekuje “kvalitetna rješenja” za efikasniji rad na predmetima ratnih zločina. Miroslav Lajčak, šesti Visoki predstavnik u BiH, smatra da su postojeći kapaciteti tužilaštva nedovoljni za rješavanje svih slučajeva ratnih zločina. “Trenutni broj slučajeva i istražitelja koji na njima rade potpuno je neproporcionalan. Prema tim brojevima, trebalo bi nam više od sto godina da svi slučajevi ratnih zločina budu riješeni. Ako se nešto ne promijeni, vrijeme će, a ne pravda, dati odgovor”, rekao je Lajčak u intervjuu za Justice Report.
Istovremeno je Visoki predstavnik apelovao i na što skoriju harmonizaciju zakona i propisa u vezi sa istraživanjem i procesuiranjem ratnih zločina, što također može riješiti strategija. Naime, u BiH je još uvijek na snazi pet krivičnih zakona – državni, dva entitetska, zakon SFRJ, te zakon Distrikta Brčko. Svi imaju različite kvalifikacije krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, kao i različite propisane kazne. “Potrebni su daljnji napori da se uskladi krivični pravni sistem. Bosna i Hercegovina još uvijek nema jedinstven zakon o krivičnom postupku i krivični zakon, što rezultira različitom sudskom praksom. Tako se za isto krivično djelo propisuju različite kazne u zemlji”, navodi se u Izvještaju Evropske komisije.
Ministarstva pravde u BiH i Visoko sudsko i tužilačko vijeće napravili su u oktobru ove godine Nacrt strategije reforme sektora pravde u BiH, u kojem se, između ostalog, spominje i mogućnost rješenja ovog problema putem posebnog tijela za ujednačavanje sudske prakse ili formalnog uspostavljanja Vrhovnog suda u BiH, koji bi se “pobrinuo da svi sudovi jednako primjenjuju zakon”. Ministarstvo pravde BiH počelo je sa izradom strategije za reformu sektora pravde u decembru 2006. godine, a u njoj je učestvovalo pet tehničko-savjetodavnih radnih grupa, koje su predlagale rješenja za prevazilaženje problema iz oblasti pravosuđa. Prepreka na putu bh. pravosuđa svakako je i nepostojanje državnog zatvora, te prenatrpanost postojećih, zbog čega se osobe osuđene za teške zločine često smještaju u zatvore poluotvorenog tipa.
Bijeg Radovana Stankovića, pravosnažno osuđenog na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih u Foči, iz KPZ-a Foča u maju ove godine, prema Izvještaju Evropske komisije, samo je naglasio mane koje postoje u zakonskim normama, kao i nedostatak državnog zatvora sa visokim stepenom sigurnosti, što je još jedan problem sa kojim bi se trebala nositi ova strategija. Očekujući nacrt strategije za procesuiranje ratnih zločina, brojni zagovornici izrade ovog dokumenta se nadaju da će ovi i mnogi drugi problemi uskoro biti prevaziđeni, te da bi naša zemlja, prvi put od završetka rata, mogla očekivati efektivnije i profesionalnije procesuiranje ratnih zločina.
Piše: Merima Husejnović, BIRN Justice Report
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
