Čavić: U BiH bi i Nostradamus napravio grešku u procjenama

Srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović je protiv članstva Palestine u Ujedinjenim nacijama, kakav je Vaš stav o ovom pitanju?

Potpuno je jasan utjecaj moćnih svjetskih politika, posebno Sjedinjenih Američkih Država i njihove produžene ruke Izraela, da su doveli sva tri člana predsjedništva BiH u situaciju da razmišljaju kako od dva zla izabrati gore. Ubijeđen sam da nijedan od njih trojice nije htio podržati prijem Palestine u UN. Radmanović je eksplicitno rekao ne, a Komšić, svjestan veza njegove partije sa politikom SAD, poručio da će se složiti sa jedinstvenim stavom svojih kolega. Bakir Izetbegović je znao da neće biti donesena odluka, jer u ovom slučaju nema konsenzusa pa je on deklarativno rekao da je za prijem Palestine u UN. Međutim, da je suštinski bio stavljen u dilemu po kojoj samo o njemu ovisi, ubijeđen sam da ni Izetbegović ne bi podržao ovu ideju. Mislim da imamo mnogo problema u svojoj državi i trebali bismo se njima baviti umjesto što rješavamo probleme Palestine i Izraela.

Ovdje je teško bacati grah i gledati u kuglu, jer bi čak i Nostradamus napravio grešku u procjenama. Kada EU ne može vidjeti dugoročnu budućnost kako onda možemo govoriti o budućnosti RS i BiH. Na ovo pitanje ću pokušati odgovoriti slikovito. Moj pradjed je rođen u Turskoj, djed u Austro-ugarskoj, a otac u Kraljevini Jugoslaviji. Moja djeca i ja rođeni smo u SFRJ, a iskreno se nadam da će se djeca mojih potomaka roditi u ekonomski jakoj i politički stabilnoj RS, koja će biti sastavni dio BiH.

Postoji više prijedloga za provođenje presude u slučaju Sejdić i Finci. Međutim, saglasnosti još nema. Imate li konkretan način provođenja presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu?

Podsjetiću da se rješenje ovog pitanja tražilo u ustavnim promjenama te famoznom aprilskom paketu iz 2006. godine, ali ono do danas nije nađeno. To potvrđuje o kakvom problemu se radi. Suština je da se uz ovu presudu ukrštaju mnoga politička pitanja koja guše BiH. Da budem jasan, pozicije sa kojih polaze političari na vlasti ne daju nam nikakvu nadu da će ovaj problem uskoro biti riješen. Mislim da je u trenutnom političkom ambijentu gotovo nemoguće naći bilo kakvo rješenje.

Ostali ste upamćeni kao jedan od malobrojnih političara iz RS koji je "progovorio" i koji se suočio sa onim što se u julu 1995. godine dogodilo u Srebrenici. Kajete li se zbog toga ili i dalje stojite iza svojih riječi?

Još 2004. godine sam iznio svoje stavove u vezi sa događajima u Srebrenici i to na temelju istraga koje su provodili MUP i Vojska RS. Mnogi su me pitali što mi je to trebalo. Međutim, ja sam i danas ubijeđen da je to bio odgovoran predsjednički potez, jer je istina o Srebrenici najpotrebnija Srbima. Ubijeđen sam da se RS samo na taj način, to jeste istinom, čuva i potvrđuje. Tada sam rekao da, ako mi sami ne utvrdimo istinu, onda će nam istinu utvrđivati drugi pa će ona postati predmet političke manipulacije, a ne vladavine prava. Dakle, stojim iza svake riječi koju sam izrekao prije sedam godina.

Javno ste tražili i procesuiranje zločina nad srpskim narodom. Jeste li zadovoljni onim što je urađeno na tom polju?

Iskreno sam vjerovao da će moj odnos prema Srebrenici ohrabriti institucionalne predstavnike Bošnjaka i Hrvata da isto tako javno progovore o zločinima koje su činili pojedinici iz njihovih naroda. To je ključan i jedini način da se ovo bolno pitanje razriješi. Ipak, mnogi od svojih zločinaca i danas prave ratne heroje i to je činjenica zbog koje sam duboko razočaran. Zločin se ne može pravdati nikakvom odbranom od agresije, jer čovjek kada se brani nema pravo da ubija zarobljenike, civile i nedužne ljude. To je zločin, rekao sam ovo 2004. godine, a ponavljam i danas.

Mi moramo da se pomirimo sa činjenicom da Bošnjaci, Srbi i Hrvati još dugo neće pronaći zajednički jezik. Međutim, sličnih situacija je puno u svijetu. Pomenut ću samo Škotsku, Kipar ili recimo Španiju, ali je realnost da su te zemlje ekonomski daleko ispred BiH. Mislim da sam ovim sve rekao, a kao političar iz RS rješenje vidim u jačanju RS u sastavu BiH, jer za mene je Republika Srpska potvrda BiH.

Koliko često odlazite u Sarajevo i da li se kao pojedini političari iz RS u ovom gradu osjećate loše?

Prolazio sam različite političke faze i različito me doživljavala bošnjačka politička javnost u Sarajevu. Od onih kojima sam bio omražen, do onih kojima sam bio omiljen. Za mene je Sarajevo glavni grad BiH i sjedište institucija ove države. U prvim godinama nakon rata u Sarajevu sam se možda i osjećao pomalo nelagodno, kao što se vjerovatno većina Bošnjaka osjećala u Banjoj Luci. To je bila direktna posljedica strahova proizvedenih iz stravičnih sukoba koji su se događali na ovom prostoru, ali danas to apsolutno nije tako. Sada je to sasvim drugačije, a ja i danas šetam po Sarajevu, pijem kafe sa prijateljima i aposlutno nemam osjećaj kakav imaju pojedini političari iz RS.

Da li ste u utakmici baraža protiv Portugala navijali za reprezentaciju BiH i smatrate li se Bosancem i Hercegovcem?

Navijao sam za BiH, a za koga bih drugog?! Još jednom ću ponoviti da je to država u kojoj živim, a uz sve to ekipa pod vodstvom Safeta Sušića je pokazala ogromnu volju i želju da napravi ozbiljan uspjeh. U ovako neozbiljnoj zemlji oni su napravili ozbiljan i pozitivan rezultat. Želim istaći da sam u baražu navijao i za Crnu Goru i Hrvatsku te da sam istinski želio da se sve tri reprezentacije plasiraju na Evropsko prvenstvo. Još jednom ću ponoviti da sam državljanin BiH, po nacionalnosti Srbin, i ne znam zbog čega bih se trebao drugačije deklarisati. Pa i Muamer Zukorlić je po nacionalnosti Bošnjak i državljanin Srbije.