Časne sestre iz Gromiljaka pomažu siromasima svih vjera: Ljubav je vizitkarta naše vjere

"Ljudi nisu svjesni kolika je snaga molitve. Obično misle da je to obaveza, ali to nije obaveza, to je susret. Kada vidite zaljubljenu osobu kako je nešto nosi, tako se i osoba koja je posvećena Bogu raduje susretu s Njim. Posebno me veseli period Božića jer nas podsjeća da je Bog živ. Kada su Majci Terezi sestre kazale kako su umorne i da skrati molitvu, ona je rekla: 'Umorne ste? Onda ćemo dvostruko moliti'. U tome je snaga", naglasila je.

Pomoć vjernicima svih vjera

Sestre Služavke Malog Isusa koje žive u Kući Navještenja poznate su po tome što pomažu porodicama u Gromiljaku bez obzira na vjeroispovijest. Koliko pomognu katolicima toliko i muslimanima. Sredstva prikupljaju na razne načine. Nerijetko rade u nekim obrazovnim ustanovama i taj novac sestre ovog reda, bez obzira gdje se nalazile, skupljaju u zajedničku kasu iz koje pomažu ljudima u potrebi.

"Tu su i prijatelji. Kada neko ima prijatelji nastoji to za sebe iskoristiti, ali ono što je specifično jeste da mi naše prijatelje upućujemo 'Ako voliš mene, pomozi onome koga ja volim'. Nastojimo na taj način biti most između onih koji imaju i onih koji nemaju. Naš utemeljitelj je govorio 'Pruži ruku bogatom i kaži mu idemo siromašnom'. Preko nas će možda lakše doći do siromašnih. Kada dođu dobročinitelji iz Italije, Njemačke i drugih zemalja, uvijek nam se zahvale kazavši da im pružamo mogućnost da pomognu. Skupa obiđemo porodice ili kada oni odu uradimo to u njihovo ime i pomognemo", rekla je Marinčić.

Kada ugledaju lica časnih sestara na vratima porodice se obraduju jer znaju da stiže prijeko potrebna pomoć. Nerijetko stignu u pravi čas.

"Nedavno sam posjetila nekoliko porodica, a jedna me zvala i znala sam da je ozbiljna situacija. Ponijela sam nešto hrane i kada sam došla žena mi je rekla da je taj dan napravila posljednji hljeb jer nije imala brašna. Tu su i porodice koje nemaju na čemu spavati. Imali smo jednu porodicu gdje su muž i žena spavali na dvosjedu koji se ne razvlači, baka na kauču a djed na stolici. Dobro je da ima neko ko uđe u te porodice i ima mogućnost pomoći jer socijalne službe sigurno ne mogu stići sve", kazala je.

Pokazati vjeru na djelu

Časna sestra Marinčić ističe kako "vjera nije nešto što je zatvoreno u sebi jer čovjek ne moli da njemu bude dobro već da osjeti Božiju ljubav".

"Ali onda bog kaže 'Idi i pokaži to'. Lako je biti vjernik u vjerskom prostoru, ali Bog vjernika čeka vani da vidi je li čovjek kada izađe u kafić, kada se susretne sa siromašnim - tu čovjek pokazuje svoju vjeru na djelu. Ljubav je vizit karta naše vjere, najvažnije je da si čovjek", naglasila je.

U Vitezu imaju dom za stare osobe u kojem je smješteno 75 osoba kojima je potreban smještaj. Sa časnim sestrama tu radi veliki broj medicinskog i drugog osoblja, tako da omogućavaju ljudima i da zarade. U Doboju imaju porodični smještaj za starije osobe. Mimo tih ustanova trude se da obilaze stare nemoćne osobe, a ljudi tu njihovu ljubav prema svakom čovjeku prepoznaju.

"Mene uvijek zadivi ovdje što dođu ljudi iz Visokog, Sarajeva i drugih gradova, muslimani, katolici i pripadnici drugih vjera jer nas prepoznaju. Naša zajednica je prepoznata po bliskosti sa siromašnima. Utemeljitelj Štadler je tako pomogao jednoj muslimanki koja je ostala trudna, a u to vrijeme su je roditelji odbacili. Pokucala mu je na vrata da traži pomoć. On je taman dobio zlatni sat i skinuo ga je s ruke i dao joj ga da kupi sebi šta joj treba. Tada je jedna žena govorila: 'Došao je jedan dobar efendija, otići ćemo kod njega'. Ona je to rekla svojim riječima. Ljudi prepoznaju na koga mogu računati. Meni je drago da znaju a mogu računati na nas i da nas mali prepoznaju", rekla je Marinčić.

Kaže kako je lijepo kada vas ugledni prepoznaju ali da je njima uvijek drago kada ih prepoznaju oni neznatni.

"Ljudi trpe da ih neko od velikih prepozna. Sve je to dobro, ali nam je za ovaj život i za život nakon ovog bitno koliko će nas maleni prepoznati i hoće li siromasi reći 'oni su nam pomogli' ili 'oni su nam zalupili vrata'. Mi smo Služavke Malog Isusa. To je mali Isus koji se nalazi u svakom čovjeku. Ne gledamo je li neko ovakve ili onakve boje ili vjere. Bog je u svakom čovjeku. Neko ga prepozna ili ne, važno je da ga prepoznam ja kao vjernica", istakla je.

Bitno je da siromašni pomažu siromašne

U vrijeme Božića imaju posebne aktivnosti putem kojih proslavljaju ovaj blagdan, ali i prikupljaju sredstva ugrožene. U vrijeme došašća kada se vrše pripreme za Božić, na male papiriće napišu imena djece i svako dijete izvuče jedno ime. U tom periodu do Božića oni mole za svoje kolege, a na Božić ih daruju poklonom. Također, s djecom obilaze starije porodice jer nastoje odgojiti mlade da bude osjetljivi na potrebe starih.

"Nastojim odgajati mlade da trebaju misliti na one koji ne mogu. Jer oni kao djeca mogu sada, ali jedan dan neće moći i trebat će im pomoć", kazala je.

U Sarajevu organizuju humanitarni koncert i prodajnu izložbu u Stadlerovom dječijem domu Egipat. Cilj je okupiti ljude i u tim trenucima ih usmjeriti na potrebe djece.

"Koliko god nam je važno prikupiti pomoć, važno nam je senzibilirati javnost za potrebe djeteta. Stadler je govorio da mi jesmo siromašni i da je naša zemlja siromašna, ali da je jako važno kada siromašni pomažu siromašne. Ne gledajte na to da li možete dati puno ili malo jer i to malo je veliko", rekla je sestra Marinčić.

U Gromiljaku također organiziraju prodajnu izložbu. Sredstva koja prikupe izložbom poslat će na Haiti gdje se nalazi jedna njihova redovnica, a u svrhu izgradnje javne škole u koju bi išla djeca čiji roditelji nemaju novac za školovanje. Naime , na Haitiju koji je vrlo siromašna zemlja postoje većinom privatne škole, a sestre su odlučile napraviti školu za sve u kojima će se služiti barem jedan obrok na dan.

Ljubav prema Bogu i čovjeku

Treća aktivnost je humanitarni koncert njihovih saradnika, prijatelja Malog Isusa koji su iz cijelog svijeta i žive iste vrijednosti kao i sestre ove zajednice, samo što se za razliku od njih vjenčaju i imaju djecu.

"Naša ljubav prema Bogu je nezamisliva bez ljubavi prema čovjeku. Dobro je i treba održavati vjeri ali i međuljudske odnose. Mi katolici kažemo da je sve u znaku križa. Vertikala je moj odnos prema Bogu, a horizontala moj odnos prema čovjeku. Nije dovoljno samo jedno. Voljela bih kada bi svi ljudi dobre volje u svojoj vjeri održavali odnos s Bogom, ali da ne zaborave na čovjeka. Jer ako zaboravimo drugog čovjeka mi zaboravljamo Boga koji je u čovjeku. Pokaži svoju vjeru na djelu i vidjet će se koliki si vjernik. Voljela bih da svi idemo tim srcem za vrijeme blagdana", poručila je sestra Marinčić.