Čas žive historije u Srebrenici
Za razliku od većine drugih koji ovdje dolaze kao turisti i znatiželjnici oni su bili u spomen sobama i na grobljima ubijenih na obje, tada zaraćene strane. Slušaju priče Bošnjaka povratnika, Srba koji su ovdje živjeli i prije rata i onih koje je rat tu naselio iz nekog drugog kraja Bosne i Hercegovine. Svoja saznanja i zaključke neki žele pretočiti u master radove. Njihov profesor je ovdje našao materijal za svoju doktorsku disertaciju.
Studentkinja Jule Bellingröhr, pričala je o svojim razlozima dolaska.
"Imam 24 godine i ranije sam putovala u Hrvatsku i Grčku ali nikada do sad nisam bila u Bosni i Hercegovini. Ovdje sam došla jer me interesuje situacija u postratnim područjima o čemu bih htjela pisati svoju master tezu. Kada smo prije nekoliko dana stigli u Sarajevo dočekala nas je gužva, buka i puno ljudi. Po dolasku ovdje u Srebrenicu sve je drugačije: mirno, tiho, ljudi jedva da ima. Ono što sam odmah primjetila i što me dosta iznenadilo je gostoprimljivost ovdašnjih ljudi. Čim smo izašli iz automobila pozdravljali su nas, nudili vodu, jer je velika vrućina, jako su ljubazni i prijatni“, kaže Jule Bellingröhr za Radio Deutsche Welle.
O BiH nije puno znala, samo teoriju koju je učila na seminarima,
"Prije dolaska ovdje, u Njemačkoj smo imali seminar o situaciji u Bosni i Hercegovini, o Srebrenici, o historiji BiH malo uopštenije. Učili smo da ovdje postoje različiti memorijalni spomenici žrtvama ali to je sve bilo dosta teoretski. Sada očekujem da vidim i sama se uvjerim kakva je situacija ovdje i da nešto novo saznam“, rekla je mlada Nijemica.
Njena kolegica, malo tamnijeg tena, Mira Hellmich ima 23 godine i član je ove studentske grupe, a također je prvi put u Bosni i Hercegovini i u Srebrenici.
"Mene naročito interesuje da vidim kako izgleda suživot ovdje poslije rata, a posebno želim čuti kako različite etničke grupe pričaju o tome šta se desilo ovdje u ratu i kakva su njihova mišljenja o svemu tome“.
O Srebrenici pripremio doktorat
Christian Braun, koji radi kao istraživač asistent u Centru za studije konflikata u Marburgu kaže da već drugi put dovodi ekskurziju studenata u Srebrenicu. Prije toga je tu radio istraživanje za svoj doktorski rad i živio u Srebrenici četiri mjeseca.
"Svojim studentima pričam da je Srebrenica mjesto gdje su se desile strašne stvari. Kako je ovo mjesto i danas još pod ogromnim uticajem politike, ali gdje ljudi uprkos svemu pokušavaju graditi suživot i sarađivati jedni sa drugim“, rekao je.
On kaže kako se o Bosni i Hercegovini sve manje priča i sve manje zna o onom šta se ovdje događalo.
"U svijetu ima još mnogo konflikata kao što su oni u Iraku, Afganistanu itd. Stariji ljudi znaju možda malo više šta se ovdje dešavalo, mlađi sigurno manje ili ništa mada su svi zasigurno čuli nešto o Srebrenici“, dodao je.
Dijaspora velika šansa za napredak BiH
Veliki broj građana Bosne i Hercegovine tokom rata utočište je našao u Njemačkoj. Mnogi su i danas ostali tamo da žive i rade. Jedna cijela generacija mladih ljudi porijeklom sa ovih prostora živi u Njemačkoj. Christiana pitamo za njegovo mišljenje kako bi ta generacija mladih Bosanaca i Hercegovaca mogla biti spona bližeg povezivanja Njemačke i BiH; posebno u smislu približavanja evropskim standardima i promijeni sadašnjeg lošeg stanja u BiH.
"Smatram da su ljudi iz BiH ne samo u Njemačkoj nego i u drugim zemljama, koji su se tamo našli tokom rata, posebno mladi koji su tamo odrastali, jedna velika mogućnost i šansa za razvoj Bosne i Hercegovine. To su ljudi koji su imali priliku vidjeti i naučiti kako funkcioniše demokratski višepartijski sistem stariji od ovog koji vi imate. Mislim da je šansa Bosne i Hercegovine u tome ako hoće da prihvati te ljude, da ih pozove da se vrate i ta svoja dobra iskustva primjene ovdje. Čini mi se da je BiH pomalo strah od ovih ljudi pošto bi oni donijeli promijene koje nisu svima ovdje u interesu“, rekao je Braun.
Njemačka je također imala loših historijskih iskustava ali čini se da je iz toga mnogo naučila i naučeno iskoristila za napredak i razvoj. U BiH to izgleda da nije slučaj.
"Kada gledam na te procese u Njemačkoj i danas ovdje čini mi se da ima puno sličnosti. Međutim, i Njemačkoj je trebalo dosta vremena da sve to postigne i dođe na taj nivo na kome je sada, odnosno da se može suočiti sa prošlošću. Taj proces mislim da i ovdje traje ali da još treba vremena kako bi rezultat bio svima vidljiv. Ono što vidim kao veliku razliku od Njemačke i što i sad, a i ubuduće može biti dodatna prepreka, su spomenici koji se grade žrtvama. Kada je riječ o Njemačkoj, Nijemci su podizali spomenike žrtvama za koje su oni bili odgovorni. Ovdje to nije slučaj i svaki narod podiže spomenike svojim žrtvama, što znači da još nema svijesti o sopstvenoj odgovornosti za tuđe žrtve, a to u budućnosti može proizvesti nove probleme“, rekao je.
Uprkos tome što uči svoje studente o BiH, Braun ističe kako je čovjeka nemoguće pripremiti za Srebrenicu.
"Za Srebrenicu se ljudi ne mogu pripremiti. Čak i ako su gledali neke slike ili filmove, sasvim drugo je kada dođete ovdje i to sami vidite. Prvog dana po dolasku u Srebrenicu pričao sam sa studentima i skoro svi su mi rekli kako su iznenađeni time što je to vrlo mali grad. Očekivali su mnogo veći grad prema pričama koje su o Srebrenici čuli i tome koliki značaj se ovom gradu daje u svijetu", kazao je i poručio kako će i dalje dovoditi studente u Srebrenicu.
