Sjećanje na genocid
492

Ćamil Duraković pozvao reprezentaciju Hrvatske da sutra protiv Engleza igra sa crnim trakama

Piše: R. D.
Foto: E. H./Klix.ba
Foto: E. H./Klix.ba
Sutrašnja utakmica polufinala Svjetskog prvenstva u Rusiji između Hrvatske i Engleske igra se na dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

Tim povodom, u razgovoru za Večernji list, Ćamil Duraković pozvao je reprezentaciju Hrvatske da sutrašnju utakmicu igra sa crnim trakama.

Duraković je kazao da bez obzira na neke političke razmirice misli da je bosanskohercegovačko društvo pokazalo simpatije prema reprezentaciji Hrvatske koja odlično nastupa na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

"Mi navijamo za njih. Naravno, činit ćemo to i ubuduće. S obzirom na to da oni utakmicu igraju upravo 11. jula, u bh. društvu je već pokrenuta jedna inicijativa i ja joj se pridružujem. Budući da Bošnjaci proživljavaju veliku tugu, mislim da bi kao reprezentacija trebali suosjećati s nama. Nadam se kako će barem staviti crne vrpce ili drugačije simbolično obilježiti sjećanje na Srebrenicu. To bi bila velika satisfakcija za sve nas koji smo preživjeli, ali i za relaksiranje ukupnih odnosa. Za mene bi to bilo nešto veliko, a vjerujem i za većinu ljudi ovdje", izjavio je Duraković.

Bivši načelnik Srebrenice ovom prilikom se prisjetio tih teških dana 1995. godine, ali i govorio kako proživljava obilježavanja stradanja koja se organizuju svake godine.

"Kao sudioniku i preživjelom, a tada sam imao šesnaest godina, za razliku od onih koji to direktno nisu doživjeli i koji nisu izgubili članove porodica, dakako da mi pada teže. Svake godine ova godišnjica je tužna, ali kada će, kao ove 23. biti ukopan neko vama bliži, onda to evocira sjećanje na tu tragediju. Ja ću, kao jedini preživjeli muškarac u porodici, po muslimanskom običaju ukopati daidžu čiji su ostaci pronađeni. Svaka žrtva budi bol, ali kada je to neko iz vaše porodice, onda vas to još dodatno pogodi. Emocije se vraćaju na početak. Prva bol došla je s prvim gubitkom 1995. godine, druga kada su identificirali vašeg člana porodice, a treća je kada konačno njihove posmrtne ostatke položimo ovdje u grobove u Memorijalnom centru u Potočarima. Tek tada doživite kompletnu bol, ali i olakšanje. Olakšanje jer nakon 23 godine znate gdje se nalaze kosti vaših bližnjih nakon procesa otkrivanja masovnih grobnica i identificiranja ostataka", kazao je Duraković.

Naveo je da su poznate razmjere zločina koji su se u Srebrenici dogodili, kao i oni koji su direktno ili posredno u svemu tome učestvovali.

"Zato ne možemo biti zadovoljni brzinom privođenja onih koji su odgovorni. Ali u historijskom kontekstu, kada pogledate, ipak morate priznati da je Haški sud procesuirao ključne političke figure koje su odgovorne. Prije svih tu mislim na Radovana Karadžića, zatim Ratka Mladića kao glavnog zapovjednika tih operacija, Miloševića koji je svojevremeno bio u procesu. Zatim, razni drugi generali Vojske RS-a našli su se pred Haškim sudom i osuđeni su za genocid koji je prvi put nakon Drugog svjetskog rata dokazan u sudskim postupcima. Haški sud je u tom dijelu napravio posao, a pravda je, međutim, apstraktan pojam. Istina je da je sporo dostižna jer se pojedini procesi vode i 23 godine poslije. Moglo je biti i brže, a zašto nije, ključno je što ne postoji saradnja. Još uvijek tražimo hiljadu osoba za koje nemamo nijedan posmrtni ostatak. Sramota je što još uvijek nisu pronađeni ostaci hiljadu osoba, koji se nalaze u skrivenim masovnim grobnicama diljem RS-a. Nema te katarze i mislim da bi minimum morao biti to da svi ubijeni budu pronađeni, identificirani i pokopani. Pri tome mislim na sve strane u BiH. To je porazno za jedno društvo", kazao je između ostalog u razgovoru za Večernji list Ćamil Duraković.