Maja 1992. godine zarobljenici su u Lovački dom dovođeni sa različitih mjesta, iz njihovih domova, sa radnih mjesta, a neki su izvođeni iz autobusa kojima su pokušali preći granicu spašavajući goli život. Svi su ubijeni u zloglasnom Lovačkom domu, a da do danas nisu pronađeni svi posmrtni ostaci ubijenih.
Takav je slučaj sa Mehmedom Jelaškovićem, ocem Hanke Jelašković koji je doveden i ubijen na ovom mjestu. Njegova porodica i danas traga za posmrtnim ostacima.
"Nikad ga nismo pronašli. Išli smo, tražili, molili ali uzaludno, Nikad još nismo saznali gdje je i ko ga je ubio", kaže Hanka Jelašković, Mehmedova kćerka.
Potresena dolaskom na prostor gdje joj je otac, najvjerovatnije, proveo posljednje dane života, kaže, kako neće odustati od potrage, iako toliko godina poslije stravičnog zločina porodica polako gubi nadu da će se to ikada desiti.
Hanka Trgo, supruga Šefika Trge koji je odveden iz svoje kuće i doveden u Lovački dom na Mostinu kaže da je svakoga dana dolazila na ovo mjesto obilazeći supruga.
"Odveo ga je čovjek koga su zvali šumar. Bilo je teško, strašno i neshvatljivo. Pitali smo se zbog čega? Ja sam mu ovdje svaki dan dolazila, molila da ga puste, donosila hranu. Tako je bilo sve dok nam nisu zabranili. Poslije ga više nikada nisam pronašla", priča Hana Trgo kroz suze.
Najbliži srodnici ubijenih kažu da je jedino molitva smiraj, a dova upućena sa mjesta zločina je da se nikada ne ponovi zlo koje ih je zadesilo te da posmrtni ostaci njihovih najbližih budu pronađeni i dostojno pokopani.
"Ovdje je u jednom trenu ubijeno više od četerdeset Bošnjaka. Trideset je do sada pronađeno, a za posmrtnim ostacima još dvanaest ljudi se i dalje traga", pojašnjava Izet Alihodžić, odbornik u SO Čajniče.
Podsjetimo da su za ovaj, ali i druge zločine nad nesrpskim stanovništvom na području Čajniča, na Sudu BiH osuđeni Milun Kornjača na sedam, a Milorad Živković na pet godina zatvora.
