Božićna čestika biskupa Perića

"Sretan Božić 2007. i blagoslovljena Nova 2008.

Katolička nas vjera uči, i Objavom i Predajom, da će nam zemaljski život biti prazan i završiti u praznu grobu ne prihvatimo li ponudu Božje punine. Da nam se ne dogodi isprazan život, i da sve ne završi u šupljini besmislene smrti, pobrinuo se sam Bog Otac koji nam je u ljubavi svojoj poslao Sina svoga Jedinorođenoga da postane čovjekom, jednim od nas, da on prođe put od prazne slame u špilji do pune slave u nebeskoj diki. „Od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost“ (Iv 1,16). To jest oni koji ga doista primiše kako se on predstavio. I koji njegovim hode stopama.

Njegov je put trpljenja da se naučimo strpljenju, put siromaštva da se bogatimo u Bogu, put progona da poželimo pravu domovinu u nebu,put poslušnosti Božjoj volji da uvidimo kako se svojim zemaljskim i naravnim sredstvima ne možemo sami spasiti.

Ljudi bi možda više voljeli da je Krist došao na užarenim oblacima nebeskim, u vatrometu gromova i munja, u potresima ljudskih savjesti, u potopima oholih carstava i lažnih zemaljskih sudova.

Ne, on je ovaj put, u povijesnom Utjelovljenju, došao u liku maloga i miloga Djetešca, i to ne na dušecima kraljevskoga dvora, nego u jednostavnim jaslicama pastirskog obora; ne iz najpoznatije obitelji tadašnjega vremena, nego iz tada najneznatnije Djevice na svijetu; došao je u liku sluge, brata, prijatelja, da nam kaže kakvi bismo i mi trebali biti i da nam pomogne da takvi doista i budemo.

A budi uvjeren da će jednoga dana doći u božanskoj Slavi svojoj, neočekivano preko svake mjere. Doći će suditi žive i mrtve po djelima našim. „Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo“ (2 Kor 5,10). Stvorit će novo nebo i novu zemlju. I njegovu kraljevstvu ne će biti kraja. I oni koji budu njegovi, vjekovat će s njime u punini vjekovječnih vjekova.