Bošnjačka deklaracija o osudi islamofobije i lažnih narativa o BiH: Kako je posmatrati i šta nakon nje

Izjavu su potpisale 33 osobe, koje dominantno dolaze iz sfere političkog svijeta, uz nekoliko profesora, kulturnih radnika i vjerskih lidera. Svi potpisnici su Bošnjaci, muslimani koji su ovim okupljanjem željeli poslati poruku o jedinstvenom nastupu u odbrani identiteta i borbi protiv različitih nacionalističkih i šovinističkih narativa i zloupotreba.

Kada se pogleda lista potpisnika, vidljivo je da su na jednom mjestu, oko jedne ideje i cilja okupljeni mnogi koji se nalaze na različitim stajalištima, prije svega politike, a koja ih kasnije dijeli u različite grupe i tabore. Prve reakcije, kako potpisnika, tako i onih koji to nisu, o iskoraku ovog čina govori na kojem su do sada nivou bili odnosi aktera ove deklaracije.

Ovo je pitanje nakon dugo vremena za istim stolom okupilo tridesetak političkih, vjerskih i kulturnih zvaničnika. I čak ako se zanemari njihov pojedinačni utjecaj, obrazovanje ili nešto treće, zajedničko okupljanje oko jedne ideje doživljeno je kao hvale vrijedan iskorak.

Odgovor na brojne lažne narative koji su bili usmjereni protiv stanja u BiH, a primarno protiv bošnjačkog stanovništva bio je neophodan. Brojni plaćenici, lobisti i aktivisti prethodnih godinu dana širili su narativ o ugroženosti kršćana u BiH, rušenju bogomolja i sličnim stvarima, direktno optuživši bošnjačko stanovništvo, svodeći ga na vjersku skupinu - muslimane.

Da li bi poruka bila jača da su se spomenuta izjava nije svela isključivo na predstavnike Bošnjaka, već na bosanskohercegovački odgovor koji bi uključivao političare, intelektualce i vjerske zvaničnike drugih naroda u BiH, je posebno pitanje za raspravu, a s obzirom na identitetsku osnovu ove države. No, uzmimo i da je striktno Bošnjacima bilo potrebno nešto što će ih konačno okupiti oko jednog pitanja, gdje će se kako-tako izdići iznad raznih podjela, politikantstva, prizemnih obračuna, etiketiranja i ponižavanja.

Također, otvoreno pitanje je da li je u potpisivanje ove izjave moglo biti uključeno više aktera iz različitih oblasti društva, a koji imaju utjecaj, kako u domaćem, tako i na međunarodnom nivou i čija riječ o osudi širenja lažnih narativa o BiH ima značajan odijek.

U tom dijelu dolazimo do narednog koraka, odnosno ideje šta nakon potpisane izjave o osudi govora mržnje, islamofobije i lažnih narativa o BiH?

U jednom dijelu izjave kaže se: Kao nosioci odgovornih dužnosti u državnim i civilnim institucijama, odlučno ćemo se suprotstaviti narativima koji pokušaj ostvarivanja vlastitih velikodržavnih politika na račun Bosne i Hercegovine žele predstaviti vjerskim sukobom. Ne pristajemo na polarizaciju bosanskohercegovačkog društva i kreiranje diskursa o "sukobu civilizacija".

Ova deklaracija će ostati samo slovo na papiru te lična i identitetska satisfakcija uz poruku neke vrste jedinstva za domaću publiku, ukoliko se na svemu što je potpisano ne bude radilo, ali zaista radilo. Stoga se javlja pitanje: Kako će se to potpisnici boriti protiv lažnih narativa i raznih fobija koje se kreiraju i nameću? Koliko će u svom svakodnevnom djelovanju biti svjesni da ne naruše potpisano i ne dopuste da zbog, prije svega političkih interesa budu iskorišteni za širenje nekog lažnog narativa.

Zatim se javlja pitanje, ali i zadatak, šta će se od potpisanog i na koji način uraditi na međunarodnom planu, kako bi poruka koja je potpisana otišla što dalje. U konačnici potpisnici deklaracije, a s obzirom da se krenulo iz bošnjačke perspektive, posebno oni iz političkog života, u praksi sada moraju dokazati da ovaj potez nije samo deklarativan. Moraju pokazati da se već na prvoj prepreci neće podijeliti, kao što su se naprimjer podijelili u političkom nastupu u entitetu Republika Srpska, gdje se to jedinstvo ne vidi i davno je izblijedilo.

Kompletan tekst potpisane izjave možete pročitati ovdje.