Kada je 1994. godine prognan iz svog rodnog grada, a kaže, "do zadnjeg trenutka vjerovao je da će ludilo stati, da će moći ostati tu gdje je rođen, odrastao“ znao je da se nešto prelomilo, da je to odlazak zauvijek.
"Svaki povratak u svoj grad, u podneblje koje ga je obilježilo, čovjeku znači puno. Pomiješane su te emocije, jer grad se mijenja, mijenjaju se vremena, ljudi.. ali, ipak mi se čini da se duh grada koji smo ponijeli u sebi lagano vraća. I vidim to po mladim ljudima, po Vrbasu, tom vraćanju ljudi rijeci, po susretima Banjalučana", kaže Sitnica.
No, uz sve emocije, dodaje, Banja Luka je za njega sjećanje, dio jednog bivšeg života, lijepe uspomene, ali ne i mjesto u koje bi se vratio i nastavio život.
"Čovjek mora odlučiti u životu. Ja sam i prije rata putovao svijetom i onog trenutka kada sam donio odluku da napustim Banju Luku, znao sam da je to zauvijek. Odlaskom u Švedsku, ja nisam prestao živjeti, jer su mi otvorene neke nove mogućnosti: da svoj grad, svoj dom stvorim na nekom drugom mjestu", dodaje Sitnica.
Ekonomska i socijalna sigurnost, uređeno društvo, sve su to razlozi, pojašnjava, koji su ljude prognane s ovih prostora opredijelili da trajno, kako u Skandinaviji, tako i u drugim dijelovima svijeta izgrade svoj život.
Novinaru agencije Anadolija Sitnica objašnjava da nije bilo lako. Ali i da nije imao iluzija da će dolaskom u "novi svijet", nastaviti tamo gdje je u Banjoj Luci stao. Učeći jezik, polako je započeo svoju asimilaciju i iza sebe ima uspješnu karijeru rada u timu ljudi koji su izgradili novi švedski dizajn, prepoznatljiv kroz prezentaciju upotrebnih predmeta tako i muzeja, biblioteka, javnih ustanova te zemlje.
Paralelno s tim, Sitnica sa svojim prognanim sugrađanima aktivno nastoji očuvati dio Banje Luke i u svojoj novoj domovini. Kroz susrete, poeziju, "plesnjake kao nekad u 8 u Domu kulture"...
I sve to brižljivo bilježi svojom kamerom i fotoaparatom. Kako je to radio nekada u Banjoj Luci. A taj rad koji traje punih 40 godina, dodaje, planira predstaviti i javnosti koncem ove godine.
Provodeći prethodnih nekoliko dana sa Sitnicom na manifestacijama koje su dio susreta Banjalučana, u oči upada činjenica da je na tim događanjima sve manje ljudi srednje i mlađe generacije.
Oni su ipak dio nekog drugog svijeta, smatra Sitnica, i trebat će im ponuditi neke nove sadržaje kako bi ih se više vezalo za Banju Luku.
"Ali, to su uspješni obrazovani ljudi i bez sumnje će biti spremni da, ako zatreba, pomognu ovom gradu", dodaje Sitnica.
Gradu koga vole, gradu kojeg posjećuju i u koji će se, nažalost, rijetko ko od njih trajno i vratiti.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
