Bosanki prognozirali pola godine života, ona preživjela 15 operacija i pobijedila rak
"To je bio neopisivo težak put. Preživjeti sve te hemoterapije, zračenja i operacije, a pri tome razmišljati koliko smo time postigli, bio je ovozemaljski pakao. To razumiju samo oni koji isti pakao prolaze ili su na tom putu. Nakon dijagnoze ljekara, uslijedila je prva operacija. Ništa o bolesti nisam znala. Znala sam samo da onaj ko oboli od raka - neće dugo! Otklonjen mi je dio desne dojke. Mislila sam to je to, gotovo je, ta tvorevina je odstranjena. Osjećala sam se nekako čisto, slobodno, opušteno. Familiji sam ponosno javila da je sve uspješno završeno, da se dobro osjećam i da ću, prema ličnoj procjeni, kući. Sat poslije razgovora u moju sobu je ušao ljekar da mi kaže da operacija nije uspjela i da se pripremim za sutrašnju novu operaciju. Tek tada sam shvatila s čim imam posla. Uslijedilo je 15-ak operacija, šest hemoterapija i 30 zračenja", rekla je za Klix.ba Hajra Bajrić Jahić.
Nakon prve hemoterapije otišla je u Kalesiju kako bi razgovarala sa rodbinom i prijateljima, odnosno, oprostila se. Očekivala je riječi utjehe, ali dočekao ju je hladan tuš.
"'Zašto si došla? Ne govori to nikome, sramota je! Bar da si ostala tamo do kraja, ne bi se znalo od čega i kako! Kako objasniti komšijama kad ovu sramotu čuju...?', to su bili komentari, a gdje sam u svemu tome bila ja?! Tada sam se zaklela da ću živjeti i preživjeti, i tada sam odlučila boriti se za sve one koji se skrivaju iza zavjese, šute i umiru, ne znajući da mogu pobijediti", kazala je Hajra.
Odlučila je osnovati udruženje "Nijemi krik", koje će pomagati ženama oboljelim od raka u Kalesiji, ali i šire. Broj članica se iz dana u dan povećava, a trenutno su u udruženju 53 žene koje su oboljele od raka dojke. No, još mnogo žena u Kalesiji, ali i u drugim gradovima širom BiH, šuti o tome. Federalno ministarstvo zdravstva nema kompletne statističke podatke o oboljelima od malignih oboljenja.
"Ja sam dobro, osjećam se dobro, ali ja imam rak. To je tu negdje u meni i i taj osjećaj me prati. Naravno, pokušavam da mu ne dajem značajno mjesto u životu. Ima mnogo ljepših stvari. I upravo s takvim stavom pokušavam dati i drugima do znanja da se trebaju boriti. Rak je bolest koje se ne treba stidjeti, bolest kojoj samo treba malo više razumijevanja, pažnje, strpljenja, vremena i ona će otići kako je i došla. Karcinom dojke ili bilo koja vrsta maligne bolesti mora prestati biti tabu tema. Mora se pričati o tome javno, bez stida. Moram priznati da su interesovanje i podrška u Kalesiji iznenađujući. Imam osjećaj da se na takav korak odavno čekalo. Mi smo tu da kažemo, da se naš glas čuje, da osobe oboljele od karcinoma imaju svoje posebno mjesto u društvu, kao što je to slučaj u savremenom svijetu. Iskreno rečeno, do sada to nije bio slučaj", rekla je Hajra.
Misija je pomoći onima koji nemaju
Ističe kako je "Nijemi krik" drugačija vrsta udruženja od ostalih. Nije im stalo da se promovišu fotografisanjem i javnim skupovima na izletima i slično.
"Naši putevi vode do najudaljenije kuće, do najsiromašnije osobe, do onih koji su prepušteni sami sebi, daleko od adekvatne medicinske njege, daleko od pogleda drugih, daleko o onih mogućnosti koje imaju oboljeli u Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Zenici... Dok se članice ostalih udruženja druže, planiraju, promovišu i organizuju susrete i izlete, mi pokušavamo doći do onih koji nikako da prikupe sredstva za prijevoz do ljekara, a da ne govorimo o troškovima liječenja. Tamo treba pomoći i takve treba spasiti. Omogućiti telefonske pozive i razgovore, uplatiti električnu energiju, skinuti onaj osnovni teret i olakšati članovima porodice da bi se bolje posvetili oboljelom te na kraju omogućiti oboljeloj osobi duhovnu, moralnu, materijalnu i svaku drugu pomoć. Dati šansu da počnu sanjati o životu onda kada su svi snovi i planovi nestali", kaže Hajra.
Obećanje osmogodišnjem sinu
Hajra je trnoviti put prošla u Švicarskoj. U njenoj borbi pomogla joj je porodica koja joj je davala snagu.
"Kroz sve to, nepresušni izvor dodatne energije bio je moj osmogodišnji sin i njegovo pitanje: 'Mama, drugovi u školi su mi rekli da si ti veoma bolesna i da ćeš uskoro umrijeti. Reci mi mama je li to istina, hoćeš li živjeti bar još dok krenem u drugi razred, obećaj mi to. Hoću da im kažem da to nije istina'. A ja sam mu obećala", kazala je Hajrija.
Također, svoj mir pronašla je u slikanju. Svaka njena slika je posebna priča.
"Slikanjem se nisam nikada bavila. U junu mi je na jednoj klinici za oporavak poslije posljednje operacije uvedena terapija slikanjem. Više kao fizioterapija za desnu ruku, koju nakon svih tih tortura nisam mogla ni pomjerati. Nikada neću moći opisati taj osjećaj koji se pojavio u meni kada sam kročila u atelje pun raznih boja i platna za slikanje. Nisam ni slutila da ću prvim potezima koje sam napravila izazvati toliku reakciju prisutnih. Nastavila sam jer sam u slikanju pronašla svoj duševni mir", rekla je Hajra i obećala da će ovakvu vrstu terapija, ali i durge, uvesti i u svoje udruženje.
Članice udruženja razgovaraju s oboljelima, daju podršku jedne drugima, savjete, i obučavaju jedne druge o ovoj bolesti. Cilj im je daKalesija dobije savremene aparate i uređaje za otkrivanje raka dojke, grlića maternice, radiološke uređaje s najmanjom mogućom dozom zračenja, te da BiH jednog dana ima jaku centralnu instituciju koja će ujediniti sva udruženja na području BiH gdje će oboljeli od raka biti na prvom mjestu i gdje će im biti omogućeno pravo na život.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
