Usprkos velikom trogodišnjem trudu i činjenici da se nalazimo u trećem milenijumu, ljudi i dalje umiru od gladi i bolesti za koje već postoje lijekovi, ali njima nisu dostupni uglavnom zbog previsokih cijena koje ne odgovaraju njihovom životnom standardu.
Prema dosadašnjim trendovima i ukoliko se oni ne promijene, neke afričke zemlje neće biti u mogućnosti pobijediti siromaštvo prije daleke 2165. godine.
Milenijumski razvojni ciljevi, koji su ustanovljeni i prihvaćeni 2000. predviđali su da će se svjetsko siromaštvo, a koje uključuje glad, bolest, nepismenost, štete prema okolišu i širenje AIDS-a, prepoloviti do 2015. godine.
Ovi ciljevi će se moći ostvariti samo ako siromašne zemlje nastave provoditi državne i ekonomske reforme, ali taj proces se neće moći dalje odvijati ukoliko bogate zemlje ne nastave sa novčanom pomoći kao i izlaženjem u susret poboljšanim uslovima trgovine sa ovim zemljama.
Problem se pojavio jer su zemlje kao što su Italija, Francuska, Njemačka, Japan i Holandija počele smanjivati svoju novčanu pomoć.
Potrebe Razvojnog programa zahtijevaju povećanje pomoći na iznos od 100 milijardi dolara, kao i ukidanje nefer trgovačkih pravila i tarifa i bolji pristup novijim tehnologijama.
U jednom izvještaju Razvojnog programa UN-a zabilježeni su podaci: više od milijardu ljudi živi u uslovima ekstremnog siromaštva i bijede; identifikovano je ukupno 59 zemalja kojima je potrebna hitna akcija; od tih 59 zemalja u 31 zemlji ekonomija stagnira ili se kreće u obrnutom smjeru, a imaju i vrlo visok vanjski dug; u 24 zemlje vlada vrlo visoka stopa zaraženih HIV virusom.