Jučer je stigao iz Holandije i ima namjeru da kupi plac, sagradi kuću i ostane ovdje sa suprugom i dvoje djece.
"Znam da su se loše stvari dogodile u Srebrenici u julu 1995. godine, ali mi tih dana nismo znali šta se zapravo dešava. Istinu smo saznali po povratku u Holandiju, tek poslije mjesec dana. Osjećao sam grižu savjesti što nismo mogli da učinimo nešto više za spas Bošnjaka. Zapravo, mi nismo bili pravi vojnici, naša misija je bila u smislu vojne obuke", rekao je Robertus.
Imao je stalne noćne more i tek poslije 13 godina odlučio je da dođe u Srebrenicu.
"Prošle godine sam prvi put došao i plašio sam se reakcije ljudi. Većina s kojim sam se susreo nije imala prezir prema meni. Mnogi od Srebreničana su spoznali da holandski vojnici nisu krivi za sve što se desilo, da komanda nije bila naša - to je bilo na višem nivou. To me je ohrabrilo i boraveći nekoliko dana, uvidio sam da mi ovdje život odgovara. Valjda me je preporodio susret s istinom i to je prevagnulo da ovdje s porodicom nastavim živjeti. Upoznao sam Muhameda Bajrića, penzionisanog frizera i većinu vremena provodim kod njega", ističe Robertus.
Vijest o njegovom dolasku u Srebrenicu objavljena je u mnogim medijima u Holandiji. Ljudi su to različito tumačili.
- Mnogi Holanđani su mi prigovarali, govoreći da je to opasno, da je u Bosni još rat i da ću izgubiti život. Holanđani još nemaju pravu sliku o Bosni i Srebrenici. Odgovorio sam da je ovamo sad mirno, da nema rata, da je završen prije 14 godina i da je Bosna sada mirna zemlja.
Robertus Sommer je u dva navrata bio u mirovnoj misiji u Srebrenici. Njegova baza bila je u Srebrenici, ali je 11. jula bio u Potočarima. Vidio je Ratka Mladića i mnogo vojnika, ali nije mogao pretpostaviti šta će se dogoditi. Njegova jedinica bila je bespomoćna, nije imala naredbu za posebnu akciju.
Kod Robertusa, postoji velika doza žaljenja za žrtvama i naglašava da zaista nisu bili u prilici da spasu civile Bošnjake koji su 11. jula bili u Potočarima.
Dug kojim će se pokušati opravdati jest u njegovom povratku u Srebrenicu i nastavkom života sa svima koji su prošli golgotu i genocid iz jula 1995. godine.