Skoro svaki put kada se govori o LGBT tematici priča ostaje lokalizovana na teritoriju glavnog grada naše zemlje. Ipak, činjenica je da gay osobe žive i u drugim mjestima širom Bosne i Hercegovine te da njihov položaj u manjim lokalnim zajednicama nije ni približan položaju LGBT osoba koje su nastanjene u Sarajevu.
Ovim povodom razgovarali smo sa Amelom (pravo ime poznato redakciji) koja živi u jednoj od općina Srednjobosanskog kantona. Istinu o Amelinoj seksualnoj orijentaciji zna tek nekoliko prijatelja koji u ovom trenutku ne žive u općini u kojoj živi ona.
"Pravu istinu o mojoj seksualnoj orijentaciji zna tek nekoliko prijatelja koji igrom slučaja rade ili studiraju u većim gradovima BiH. Ne mogu tako otvoreno pričati o seksualnoj orijentaciji u svom gradu, jer je riječ o manjoj sredini u kojoj se priče brže šire", rekla nam je Amela.
Kako kaže, u manjim lokalnim zajednicama svi stanovnici se uglavnom poznaju s obzirom na to da su išli u istu školu ili eventualno imaju iste poznanike. Ona ističe da svoju seksualnu orijentaciju mora kriti kako istina ne bi došla do njene porodice.
Ameli poseban problem predstavlja i otežana mogućnost da u svom rodnom gradu pronađe partnericu, a kako nam je rekla, trenutno je u ljubavnoj vezi sa djevojkom koja živi u Sarajevu.
"U Sarajevu postoje mjesta koja su LGBT friendly, dok u mom gradu takvih mjesta nema. Tako da sam ovdje jedna, a u Sarajevu druga osoba", rekla je Amela.
Poseban problem predstavlja joj konzervativna sredina koja vrši pritisak konstantnim postavljanjem pitanja zašto nema dečka i kada se planira udati. Ističe da u tome prednjače članovi njene porodice.
Za razliku od LGBT osoba u Sarajevu koje maštaju da jednog dana napuste BiH i sretno žive sa svojim partnerima u nekoj liberalnoj zemlji, Amela mašta o preseljenju u glavni grad BiH.
"U budućnosti definitivno planiram napustiti svoj grad i živjeti u Sarajevu. Koliko god bilo diskriminacije u Sarajevu, ona se nikako ne može porediti sa stanjem u manjim gradovima", kazala je Amela.
Za razliku od drugih gradova u BiH, Sarajevo je ekonomski razvijenije, što u principu znači da se mnogo lakše osamostaliti od porodice. Amela još uvijek živi sa svojim roditeljima, a o osamostaljenju u ovom trenutku, kako kaže, može samo sanjati.
Čak i da uspije u tome i dalje ne bi mogla živjeti sa svojom izabranicom s obzirom na to da zajedničko stanovanje ne bi mogla opravdati porodici i generalno sredini u kojoj živi.
"Ovdje nema fakulteta. Ne bih mogla roditeljima reći da živim sa cimerkom ili nešto slično. Defintivno bi moje preseljenje bilo sumnjivo okolini", zaključila je ona.
Podsjećamo, u odnosu na 2014. godinu, 2015. nije donijela značajnu promjenu za stanje ljudskih prava LGBTI osoba: broj slučajeva diskriminacije i nasilja na osnovu seksualne orijentacije koje je Sarajevski otvoreni centar dokumentovao nije se smanjio, već se povećao.
