Tanović je bio jedan od osnivača Međunarodnog foruma Bosna i član njegovog Upravnog odbora od 1997. godine.
Članovi Upravnog odbora evocirali su uspomene na akademika koji je, kako je istaknuo predsjednik UO foruma Rusmir Mahmutćehajić, bio prisutan u svim zbivanjima u bh. društvu posljednjih 50 godina.
Mahmutćehajić je govorio o Tanovićevom viđenju stvarnosti i odnosu prema proteklom ratu u BiH.
"Tanović nije mogao pretpostaviti erupciju zla iz pojedinaca, ali i je i u tom vremenu nastojao uočavati strahote, ali i dobrotu u ljudima", kazao je Mahmutćehajić.
Na sjednici je pokrenuta i inicijativa da svi članovi ovog foruma prikupe eseje o Tanoviću i njegovom životu. Eseji bi bili i o njegovoj društvenoj angažiranosti i o anegdotama koje su ga pratile.
Eseji bi trebali izaći u narednom časopisu ovog foruma, koji bi bio i posvećen životu i djelu profesora Tanovića.
Prof.dr. Vladimir Premec kazao je za Tanovića da je bio pravi 'lafčina' i čovjek koji je u njegovom životu ostavio jak utisak još davne 1967. godine kada je Premec prvi put počeo raditi na Filozofskom fakultetu.
Arif Tanović je rođen 4. decembra 1925. godine u Gacku. Diplomirao je 1953. godine, a doktorirao 1961. na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Na Sarajevskom univerzitetu bio je asistent, docent, te vanredni i redovni profesor. Redovni je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i počasni doktor nauka od 1978. na Univerzitetu Michigan.
Između 1977. i 1981. bio je rektor Sarajevskog univerziteta, član Biroa i Stalnog komiteta rektorske konferencije u Ženevi.
Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa za društvena pitanja Pregled, glavni i odgovorni urednik biblioteke Ethos, izdavačke kuće Svjetlost iz Sarajeva i glavni i odgovorni urednik časopisa za filozofska pitanja Dijalog.
Između 1986. i 1988. bio je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Objavio je knjige Putevima istoka (1958.), Bertrand Rasel, filozof i humanista (1972.), Vrijednost i vrednovanje, prilog aksiologiji, (1972.), Etika i politika (1973.), Biće u vremenu (1974.), Humanizam i napredak (1979.), Socijalizam i društvena kritika (1985).
Objavio je i oko 300 eseja, članaka i drugih tekstova.