Poruka se odnosi, kako autor piše, na najslabiju od svih bivših jugoslavenskih republika – Bosnu i Hercegovinu – kojoj treba dopustiti da sama vodi brigu o sebi.
Godine diktata i dekreta koji su stizali izvana odgajali su u BiH infantilnu političku kulturu u kojoj su političari mogli sebi da dopuste ekstremističke izjave zato što su krajnje rijetko snosili odgovornost za izgovorene zapaljive riječi.
Političari su u Bosni i Hercegovini uvijek mogli da se brecaju jedni na druge znajući da će Bruxelles, Zapad ili Amerikanci uvijek imati posljednju riječ. I da će potpisati još jedan ček, piše Tanner.
Evropa bi stoga, smatra autor teksta u Independentu, trebalo da uradi dvije stvari: isključi bilo kakvu mogućnost da iko ikada prizna nezavisnu državu Srba u BiH, za šta inače ni sam Beograd nije čini se zainteresiran, i da prestane pred Muslimanima, kao stalno oštećenom stranom, mahati maglovitim obećanjima novih intervencija.
Bosna i Hercegovina nikada neće biti Švicarska jer joj to DNK zemlje ne dopušta, piše Marcus Tanner. Najmanje čemu se možemo nadati je, dodaje on, balkanska Belgija; nevoljno prihvaćeni aranžman lišen ljubavi i nastao iz geopolitičke nužnosti koji će nastaviti da, na jedvite jade, i dalje posrće.
Ali, zaključuje Marcus Tanner u Independentu, do te tačke se neće stići beskonačnim i pretjeranim upravljanjem situacijom do najsitnijih detalja. Bosancima treba reći da će to morati uraditi sami.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
