Ne postoji Ured za droge
1

BiH nema terapijski smještaj za žene i maloljetne ovisnike

FENA
Terapijska zajednica Kampus u Rakovici kod Sarajeva
Terapijska zajednica Kampus u Rakovici kod Sarajeva
U BiH ne postoji Ured za droge i nema zvaničnih statistika o broju ovisnika, ali parcijalni podaci kazuju da ih ima mnogo. U Javnoj ustanovi "Terapijska zajednica - Kampus“ Kantona Sarajevo trenutno se nalazi 28 osoba koje su na tretmanu odvikavanja od narkotika. Najmlađi ima 18, a najstariji 43 godine.

Kampus se nalazi u Rakovici kod Sarajeva, a namijenjen je za smještaj muških ovisnika. U Sarajevu i BiH nema kampusa ili terapijske zajednice za smještaj žena i maloljetnih ovisnika.

Terapijsku zajednicu Kampus je osnovao Kanton Sarajevo 2003. godine, a 2007. su prvi korisnici ušli u program oporavka od ovisnosti. Najmlađi ovisnici koji su prošli kroz ovu zajednicu imali su 15 i 16 godina. Od osnivanja Kampusa pomoć je zatražilo oko 350 do 400 mladih osoba, a kroz program Kampusa do sada je prošlo oko 180 klijenata.

"Od ovog broja 40-50 posto njih se vratilo drogi, a polovina klijenta je kvalitetno uspostavila apstinenciju, mnogi od njih su uspjeli naći pravi put, zaposliti se, oženiti, dobiti djecu, dobiti novi i sretniji smisao u svom životu i mi smo na to ponosni", kazao je u razgovoru za Agenciju FENA Šahim Kahrimanović, šef Službe za stručno-terapijske poslove i naučno istraživački rad Terapijske zajednice Kampus Sarajevo.

On kaže da Terapijska zajednica Kampus primjenjuje inovativni pristup u radu i trenutno se radi s 28 klijenata, a pored tog broja s njih 15-ak provodi se program reintegracije u društvu.

Među osobama koje su se prijavile za program u Terapijskoj zajednici Kampus više od 75 posto njih je imalo počinjeno krivično djelo, prije navršene 18-te godine, a više od 85 posto klijenata je počelo da konzumira drogu prije navršene 15. ili 16. godine.

"Taj podatak govori o kakvom alarmantnom problemu se radi", naglasio je Kahrimanović.

Veliki problem i u Sarajevu i u BiH je smještaj ženske populacije i maloljetnih ovisnika.

"Nama se ženske osobe koje imaju problem ovisnosti javljaju na neku vrstu savjetovališta, i mi ih pokušavamo držati pod nekakvom kontrolom", kazao je Kahrimanović i dodao kako Kampus inicira pitanje tretmana žena, ali da nažalost do sada nije bilo pomaka da se ženska kuća izgradi u Kampusu.

Terapijske zajednice Kampus ima sofisticran i stručan tim koji je spreman da prihvati i žene.

Kapacitet mjesta u Kampusu je 20, međutim u Terapijskoj zajednici nekad bude i više od 40 klijenata.

"Uvijek postoji određeni broj osoba koji su na nekom pripremno prijemnom programu - koji se javljaju i čim se ukaže slobodno mjesto oni budu primljeni. Iako smo bili prebukirani, često smo bivali u situaciji da primamo nove ovisnike jer ne možete dopustiti da mlada osoba od 20 godina u kojoj se stvorila ta želja za oporavkom ostane napolju, a znamo šta se može desiti u tako labilnom stanju i opasnoj vanjskoj situaciji po ovisnika", kazao je Kahrimanović.

Period oporavka u Kampusu je godinu dana, ali ovisnost je cjeloživotna bolest, cjeloživotni poremećaj i toga su svjesni oni koji rade u ovakvim ustanovama, odnosno toga su svjesni i ovisnici i njihove porodice i niko ne može uraditi ništa sam.

"Ne postoji čarobni štapić ili tableta i da neko ko je 20 godina proveo u ovisnosti da za godinu ili dvije može napraviti neko čudo", kazao je Kahrimanović.

Nakon jednogodišnjeg boravka kontakt s Terapijskom zajednicom treba ostati još četiri godine, da bi se nakon tih pet godina napravila procjena šta se uradilo na oporavku jedne osobe.

Pojašnjava da postoje jaki, s čvrstom voljom koji su uspijevali odolijevati i poslije ne tako dugog vremena se uspiju pribrati i shvatiti da su u problemu. Nažalost, postoji i ona druga grupa klijenata koji po završetku programa ponovo se vraćaju starom načinu života.

Kahrimanović kaže da statistike pokazuju da se između 30-40 posto osoba koje konzumiraju drogu jave na neki od tretmana, a da njih više od 60 posto nikad ne traži pomoć u specijaliziranim ustanovama.

U Kampusu su uposleni sociolozi, psiholozi, socijalni radnici, pedagozi, sportsko i medicinsko osoblje, radno-okupacioni terapeuti.

"Terapijska zajednica Kampus radi 24 sata bez prekida, jer je ovisnost kompleksan poremećaj pogotovo za osobe koje ulaze tek u program, koje nisu prošle detoksikacije i onda se ovisnici skidaju 'na suho'. To znači narednih sedam dana nespavanja, nervoze, razdražljivosti, povišene temperature i svih pratećih pojava, i mi to zajedno prolazimo ovdje. Sa svakim novim momkom prolazimo sve te faze, da se adaptira na život u zajednici", pojašnjava Kahrimanović.

Upozorava da često roditelji koji žive s ovisnicima prvi saznaju da neko uzima drogu, a posljednji priznaju.

"Svi drugi počnu pričati da postoji takav problem u njihovoj porodici, oni to sve guraju pod tepih i govori „ne dešava se to meni“. Ali potrebno je priznati problem i početi ga rješavati", savjetuje Kahrimanović.

Kampus je 2010. godine proglašen za najuspješniju ustanovu u KS i dobitnik je Plakete KS kao najbolja ustanova koja je dala veliki doprinos na polju društvenih nauka i na rehabilitaciji ovisnika.

"Promoviramo naučno istraživački rad, uvezali smo se s univerzitetima u Sarajevu, Zenici i Istočnom Sarajevu, gdje studenti fakulteta koji mogu raditi ovakvu vrstu posla dolaze kod nas na obavljanje prakse, čime se trudimo da doprinesemo kompletnom obrazovnom sistemu", kazao je Kahrimanović.

Značajan doprinos Terapijske zajednice Kampus jeste na polju primarne odnosno univerzalne prevencije gdje zajedno s Ministarstvom obrazovanja s više od 45 škola imaju uspostavljen kontakt i kroz programe vršnjačkih edukatora rade na podizanju svijesti o zloupotrebi droga i upotrebi duhana i sličnih materija.