Nakon rata u BiH, mnogi njeni državljani su našili utočište i u dalekim zemljama, izvan regije. Neki od njih su samim time izbjegli krivično gonjenje za ratne zločine u BiH. Ponekad bivaju izručeni na zahtjev BiH, a bilo je i slučajeva suđenja u tim zemljama.
Stručnjaci kažu da dužina postupka izručenja zavisi od ugovora između BiH i države koja izručuje, garancija koje se traže od BiH da poštuje ljudska prava, pravičnog suđenja, kao i druge dodatne dokumentacije.
Naprimjer, izručenje Sakiba Dautovića iz Norveške je trajalo oko četiri i po godine, a Veselina Vlahovića iz Španije oko pet mjeseci.
Formalnu molbu za izručenje, nakon prijema sve relevantne dokumentacije od organa koji vodi postupak, podnosi ministar pravde BiH.
Postupci od nekoliko godina
Krunoslav Bonić živio je slobodno u Australiji do jeseni ove godine, kada je uhapšen. Međunarodna potjernica za njim raspisana je 2006. godine. Od BiH su zahtjev za izručenje, kako kažu u australskom sudu, dobili u proljeće ove godine.
Optužnicu protiv Bonića podiglo je Kantonalno tužilaštvo Srednjobosanskog kantona zbog sumnje da je u aprilu 1993. godine na području Viteza počinio ratni zločin protiv bošnjačkih civila.
U proljeće ove godine sa izručenjem suočen je i Radomir Šušnjar, nakon što je uhapšen u Francuskoj zbog zločina počinjenog u Višegradu.
“Radomir Šušnjar je osumnjičen da je sudjelovao u počinjenju stravičnog zločina, koji je u javnosti poznat i kao ‘živa lomača’ u kući u Pionirskoj ulici u Višegradu”, saopćilo je Tužilaštvo BiH nakon vijesti o njegovom hapšenju.
Preko 60 bošnjačkih civila, među kojima žene i djeca, zapaljeno je u kući u koju je pucano iz oružja.
“Tada je ubijeno 59 osoba, a samo sedam se uspjelo spasiti i preživjeti”, navod je Tužilaštva BiH.
Pored Bonića i Šušnjara, postupak izručenja je pokrenut za tri osobe u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), za dvije u Holandiji, te jednu u Švicarskoj i jednu u Rusiji.
Prema dostupnim podacima, radi se o Azri Bašić, Almazu Neziroviću i Damiru Lipovcu, dok identitet četiri osobe nije poznat. U Ministarstvu pravde BiH kažu da ne mogu reći o kome se radi, uz obrazloženje kako to može učiniti “samo tužilaštvo ili sud po čijem zahtjevu je pokrenut postupak izručenja”.
U maju ove godine u Holandiji je uhapšen Lipovac i još jedna osoba. Lipovac se, prema optužnici Tužilaštva BiH, tereti za učešće u zatvaranju civila u logor u mjestu Poljara (općina Derventa), te mučenju, zlostavljanju i pljačkanju.
“On se tereti i za ubistvo dvije žrtve srpske nacionalnosti”, navedeno je u optužnici.
Postupak izručenja Bašić i Nezirovića iz SAD-a traje već nekoliko godina, a protiv njih istragu za zločine počinjene nad Srbima u Derventi vodi Okružno tužilaštvo u Doboju.
U SAD-u se vodi sudski postupak protiv Edina Sakoča i Zdenka Jakiše zbog optužbi da su prilikom ulaska u ovu zemlju dali lažne podatke o svojoj ratnoj ulozi. Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona saopćilo je da je Jakiša osumnjičen za zločin protiv civila.
Ukoliko se utvrdi njegova krivica, bit će deportovan u BiH.
Iako u optužnici protiv Sakoča, podignutoj u SAD-u zbog davanja lažnih podataka, piše da je u Hercegovini u ljeto 1992. godine silovao Srpkinju, te pomogao u izvršenju ubistva dva člana njene porodice, nije poznato da li ga traži neko tužilaštvo iz BiH. On je negirao umiješanost u ove zločine.
Iz SAD-a, prvo zbog davanja lažnih podataka da, naprimjer, tokom rata nisu bili pripadnici ni jedne vojske, a i zbog sumnje da su počinili ratni zločin, pravosuđu BiH je izručeno nekoliko osoba.
Izručenja se obavljaju na osnovu Evropske konvencije o ekstradiciji, Zakona o međunarodnoj pomoći u krivičnim stvarima, te ugovora između BiH i države koja izručuje.
Protiv osobe čije se izručenje traži neophodno je, kaže advokatica Lejla Čović, dostaviti dokaze o osnovanoj sumnji za počinjeno krivično djelo.
Uz to, kao i niz drugih dokumenata, nekada se dogodi da se izručenje prvobitno odbije. U slučaju Dautovića, Norveška je bila odbila izručenje zbog nezadovoljavajućih uslova u zatvorima u BiH, kršenja ljudskih prava zatvorenika i slično.
Nakon dostavljene obimne dokumentacije, Dautović je ipak izručen BiH. Suđenje mu još nije okončano, a na teret mu se stavlja zločin počinjen u Velikoj Kladuši.
Na dužinu postupka izručenja, kaže advokatica Čović, utječe i protivljenje osumnjičenog koji koristi mogućnost žalbi na sudske odluke. Među onima koji se protive izručenju jeste i Nezirović. Sud u SAD-u je u ljeto ove godine privremeno obustavio Nezirovićevo izručenje, dok se ne okonča postupak po njegovoj žalbi za nezakonito pritvaranje.
S druge strane, Vlahović je izručen iz Španije za oko pet mjeseci. On je osuđen na 42 godine zatvora zbog višestrukih ubistava, silovanja i drugih zločina počinjenih u tri sarajevska naselja koja su bila pod kontrolom srpske vojske.
Sloboda poslije izručenja
Od 2010. do danas, prema podacima BIRN-a, u BiH je izručeno 15 osoba zbog genocida u Srebrenici i drugih zločina.
Četiri osobe su pravosnažno osuđene, sedam osoba čeka konačnu presudu, dok je jednoj osobi u toku prvostepeno suđenje. Dvije osobe su pravosnažno oslobođene optužbi. Radi se o Dejanu Radojkoviću i Neđi Ikoniću, koji su deportovani iz SAD-a.
Ikonić je proveo u pritvoru skoro cijelo suđenje za genocid u Srebrenici, a pravosnažno je oslobođen 2013. godine. Tužilaštvo tokom postupka “nije van svake razumne sumnje” dokazalo prisustvo Ikonića u vrijeme ubijanja zarobljenika iz Srebrenice, navodi se u presudi.
“Neđo Ikonić bio je 793 dana u pritvoru. Jedno je biti deset ili 15 ili mjesec dana u pritvoru, ali kada si dvije i po godine, onda možeš zamisliti šta znači to za psihu čovjeka”, kaže Nenad Rubež, Ikonićev advokat.
Ikonić je s porodicom živio u SAD-u dok nije uhapšen 2006. godine zbog optužbi da je dao lažne podatke prilikom ulaska u zemlju. Proglašen je krivim i 2010. godine deportovan u BiH zbog sumnje da je počinio genocid u Srebrenici.
Nakon što je suđenje okončano, podnio je tužbu zbog vremena provedenog u pritvoru. Iako je tražio 164.000 maraka, Sud BiH je odlučio Ikoniću isplatiti znatno manji iznos, oko 40.000 maraka.
Ikonić u SAD-u, kaže Rubež, nije mogao podnijeti tužbu za materijalnu naknadu štete jer je deportovan, a po potjernici uhapšen u BiH.
Pored dalekih zemalja, osumnjičeni su utočište našli i u Srbiji i Hrvatskoj. Pored državljanstva BiH, oni imaju i državljanstvo Srbije, odnosno Hrvatske, a ove zemlje ne izručuju svoje građane.
Četvorici optuženika protiv kojih je Okružni sud u Doboju 2011. godine potvrdio optužnicu za ratne zločine suđenje nije počelo jer žive u Hrvatskoj.
“Optuženi se nalaze na poznatim adresama u Slavonskom Brodu, te trenutno nisu dostupni domaćim pravosudnim organima”, saopćeno je iz Tužilaštva u Doboju.
U nekim državama, poput Norveške i Švedske, već je bilo suđenja za ratne zločine počinjene u BiH, objavio je Justice Report, online publikacija Balkanske istraživačke mreže BiH.
