Današnja sjednica Skupštine USK protekla je u iščekivanju najave vanrednog zasjedanja. Ipak, do toga nije došlo, a šta se ustvari dešavalo malo ko od zastupnika je želio komentirati. Čak ni predsjedavajući Skupštine USK nije mogao potvrditi da li postoji parlamentarna većina, kao ni to da li su se političke tenzije smirile.
"Na samoj sjednici vladalo je ozračje oko mogućnosti vanredne sjednice, međutim, ja sam danas mogao predsjedavati samo sa redovnom sjednicom jer nisam dobio nikakav akt da sazovem vanrednu sjednicu. Sve ono što se dešava u posljednje vrijeme, na to ne mogu ni ja ni premijer utjecati, ali mi ćemo ispoštovati eventualne zahtjeve za nekim vanrednim sjednicama", istakao je Nijaz Hušić, predsjedavajući Skupštine USK (SDA).
U opoziciji kažu da Vlada USK nema podršku parlamentarne većine, te da je na sceni kriza vlasti.
"Očito je da na Unsko-sanskom kantonu postoji određena parlamentarna kriza koja se u najboljem slučaju može riješiti prijevremenim izborima, ali s obzirom da takva mogućnost u našoj zemlji nije moguća, očekujemo da će u narednom periodu doći do određenih prekompozicija kada je u pitanju vlast u ovom kantonu", kazao je Albin Muslić, zastupnik SDP-a u Skupštini.
Da li u ovom trenutku postoji parlamentarna većina u Skupštini, čini se da niko nema odgovor.
"To je jako teško za odgovoriti. Ovdje će organi stranaka morati vrlo brzo reagovati i uvidjeti da li ova Vlada ima podršku skupštine ili ne. No to će se lako primijetiti kroz materijale koji budu dolazili u Skupštinu", kazao je predsjedavajući Hušić.
Premijer USK Izudin Saračević, komentirajući današnju sjednicu kaže da zakonodavna vlast mora raditi svoj dio posla, te da je njen sud o pojedinim tačkama signal izvršnoj vlasti za neke nove aktivnosti.
"Meni ova sjednica nije ni po čemu bila posebna u odnosu na ono što se ranije događalo u posljednjem periodu", kratko je komentirao Saračević.
Bilo kako bilo, Unsko-sanski kanton trenutno je najbolji primjer proizvodnje političkih kriza, kako u izbornim godinama, tako i mimo njih. Oprečni stavovi i različita mišljenja unutar samih stranaka, saradnja sa najžešćim političkim protivnicima, konstantne smjene i prekompozicije vlasti, počesto nemaju jasnu viziju i svrhu svog djelovanja, već isključivo proizvodnju političke krize i zadržavanje statusa quo, koji, kako stvari stoje, nekima i najbolje odgovara.
