Godišnjica genocida
90

Azem Omerović danas ukopava kosti oca Hasiba: Mnogo mi nedostaje, ali je uz mene kroz fotografije

Piše: A. K.
Azem Omerović (Foto: A. K./Klix.ba)
Azem Omerović (Foto: A. K./Klix.ba)
11.07.2025.
Azem Omerović kao šestogodišnjak je posljednji put vidio svoga oca Hasiba, čije će posmrtne ostatke tri decenije nakon pogubljenja spustiti u kabur u dolini bijelih nišana. U razgovoru za Klix.ba prisjetio se detalja iz svog bolnog života.

Za razliku od svojih vršnjaka iz drugih dijelova BiH, Azem Omerović se izuzetno malo sjeća svoga oca koji je streljan prije 30 godina, za vrijeme genocida počinjenog nad Bošnjacima u Srebrenici.

"Ostalo mi je nekoliko fotografija za uspomenu, a da njih nema sigurno se ne bih sjećao njegovog lika. Prošlo je izuzetno mnogo godina, bio sam mali i nisam krenuo ni u školu kada sam ga izgubio", priča Azem za Klix.ba.

Foto: A. K./Klix.ba
Foto: A. K./Klix.ba

Kaže nam da je skupa s majkom i tada devetogodišnjom sestrom iz Potočara krenuo krenuo ka Tuzli, a onda i Srebreniku gdje i danas živi.

U godinama nakon streljanja, Hasibove dvije vilične kosti su pronađene u jednoj od masovnih grobnica na području Zvornika, a naš sagovornik ističe da je informacija prvo došla do njegove majke.

"Ona je izvjestan period tu informaciju krila od nas, kako nas ne bi rastužila. Nadamo se da će naknadno biti još nešto pronađeno. Ali, sada je važno da imamo bilo šta pronađeno i da on ima svoj mezar", navodi naš sagovornik

Emotivno nam kaže da mu je kroz život nedostajala očinska figura.

"Svima koji su izgubili oca ta figura je nedostaje, posebno u dječačkim danima, kada se dogodi neka svađa sa drugarima u školi i slično. Mnogi su imali oca da ih zaštiti, ali ja ne. To se ne može zamijeniti za bilo šta drugo na svijetu", dodaje Azem.

Određeni broj identificiranih, nekompletiranih posmrtnih ostataka se nalazi u identifikacionom centru, ali se porodice ne odlučuju na davanje saglasnosti za ukop, u nadi da će se pronaći barem još neki dijelovi skeleta.

Naš sagovornik na kraju kaže da je izuzetno važno u kabur spustiti barem i jednu kost, kako bi duše žrtava na takav način pronašle smiraj.

"Trebaju imati to svoje vječno mjesto, kako bismo im svima, u miru i tišini mogli proučiti fatihu. Lakše će nam svima biti", riječi su kojima je Azem zaključio razgovor za Klix.ba.

Klix.ba čitajte i u našoj aplikaciji za iOS ili Android.