Tokom akcije “Oluja”, 5. avgusta 1995. godine, pripadnici bataljona “Hamze” zarobili su četiri vojnika Vojske Republike Srpske Krajine, koji su istog dana ubijeni. Za ubistva se tereti Tewfik Al Harbi, državljanin Saudijske Arabije, koji – stoji u obrazloženju optužnice – nije bio pripadnik bataljona “Hamze”, ali se u to vrijeme borio zajedno s njima. Al Harbi je u bjekstvu.
Šefik Alić je uhapšen 2. novembra 2006. godine u svojoj kući u Bužimu i u pritvoru je bio do 3. oktobra 2007., kada mu je odobreno da se brani sa slobode. Alić je odbio da se pojavi na ročištu za izjašnjenje o krivici. Prema riječima njegovog branioca, bio je “povrijeđen, s obzirom da je prvo saslušan kao svjedok Tužilaštva, a poslije je njegova izjava iskorištena i stavljena u optužnicu”.
Suđenje je počelo 11. maja 2007. a prvi svjedok Tužilaštva saslušan je 18. maja. U toku dokaznog postupka Tužilaštva saslušano je 28 svjedoka, od kojih tri sa mjerama zaštite identiteta. Iskaze svjedoka u ovom postupku, u dijelu koji je bio otvoren za javnost, karakterišu poteškoće u prisjećanju, razlike u izjavama koje su svjedoci davali tokom istrage i u sudnici, te nepotpuni i neodređeni odgovori jednog dijela svjedoka. Neki svjedoci negirali su svoje ranije date izjave tvrdeći da nisu tako govorili ili da su ih na to naveli službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). U slučaju jednog svjedoka Odbrana je izbrojala ukupno 36 bitnih razlika u iskazima datim u sudnici i tokom istrage.
Suđenje je često zatvarano za javnost, zbog prikazivanja videosnimka koji je glavni dokaz Tužilaštva, a na kome se vide zarobljenici te njihova mrtva tijela. Jednom broju svjedoka predočen je, takođe u zatvorenom dijelu suđenja, i videosnimak koji je dokaz Odbrane. Tako su se neki od ključnih momenata tokom ovog procesa odvijali bez prisustva javnosti. Osim jednog, svi svjedoci Tužilaštva bili su pripadnici 505. bužimske brigade, odnosno Petog korpusa Armije BiH. Mnogi od njih, čak i oni na najvišim vojnim funkcijama, izjavili su da su za događaje koje opisuje optužnica saznali tek nakon rata, putem TV emisija ili tokom istrage u ovom predmetu. Kada je u pitanju uloga Šefika Alića, svjedoci se, uglavnom, nisu mogli sa sigurnošću sjetiti koju vojnu funkciju je obavljao.
Zijad Nanić, bivši pomoćnik komandanta za poslove bezbjednosti 505. bužimske brigade, i Sead Jusić, bivši komandant ove brigade, potvrdili su da je Šefik Alić bio pomoćnik komandanta za bezbjednost u bataljonu “Hamze”. Zijad Nanić nije znao da li je naredba o imenovanju Alića potvrđena i u pisanoj formi, ali je rekao da je nikada nije vidio. Tvrdi da je Alića na to mjesto imenovao Izet Nanić, komandant 505. brigade, koji je poginuo 5. avgusta 1995.
U zarobljavanju jednog od četiri srpska vojnika učestvovali su i zaštićeni svjedoci W3 i W1. Svjedok W3 je rekao da je Asim Bajraktarević, komandant bataljona “Hamze”, koji je kasnije poginuo, imao najvišu funkciju na mjestu gdje su dovedeni zarobljeni vojnici. W1 je ispričao: “Nakon što smo ih uhapsili, prišli su nam i drugi vojnici i počelo je više stihijsko ispitivanje. Među njima je bio Tewfik, ali, mislim, i Alić.”
Ovaj svjedok je u istrazi rekao da je dvojicu zarobljenika predao Šefiku Aliću i Asimu Prošiću, tadašnjem komandiru Prve čete, što je pred Sudom negirao. “To što sam izjavio bila su prva i početna sjećanja, i sve što govorim jeste iz sjećanja”, obrazložio je W1.
Hasan Ćatić je ispričao kako je “Tewfik tražio nož da zakolje zarobljenika, a pripadnici ‘Hamzi’ to nisu dozvolili”. Ovaj svjedok tvrdi da je Al Harbi rekao vojnicima da mu je komandant bataljona Asim Bajraktarević odobrio da “može ubiti zarobljene”. Bajraktarević nije reagovao na Tewfikovo ponašanje, tvrdio je Ćatić. Šerif Kekić se prisjetio da je Tewfik “pokušavao da ubije zarobljenike. Nudio je novce vojnicima koji su ih čuvali. Asim Bajraktarević je naredio da ih niko neće voditi dok se ne sazna šta je sa komandantom Nanićem, koji je bio ranjen”.
Nakon što je stigla vijest da je Izet Nanić podlegao, Bajraktarević je “dao Tewfiku znak i rekao: ‘Vodite ih...’”, izjavio je Kekić.
Refik Duraković bio je jedan od svjedoka koji su promijenili svoj iskaz. Duraković je u direktnom ispitivanju rekao da je “odgovornost za četiri zarobljena vojnika imao Asim Bajraktarević”. Takođe u direktnom ispitivanju, Duraković je izjavio da Šefika Alića nije vidio u kontaktu sa zarobljenicima. Tokom istrage Duraković je tvrdio suprotno – da za vrijeme ovih događaja nije vidio Asima Bajraktarevića, te da “misli da je Šefik Alić ostao sa zatvorenicima”. “Vjerujem da svjedok laže na Sudu”, rekao je tada tužilac nakon nekoliko opomena upućenih ovom svjedoku.
Meho Veladžić, autor snimka koji se koristi kao dokaz u ovom postupku, dva puta se pojavio pred Sudskim vijećem. Odbrana je zatražila da ovog svjedoka ispita direktno, a potom ga je i Tužilaštvo unakrsno ispitivalo. “Malo sam ‘prošarao’ kamerom po tim tijelima. Mislio sam da to ima neku vrijednost. Istorijsku vrijednost”, govorio je Veladžić o svojim snimcima. Veladžić smatra kako je ubistvo predstavljalo osvetu za pogibiju komandanta 505. bužimske brigade Izeta Nanića.
Za snimak koji kao dokaz koristi Tužilaštvo, Veladžić je rekao da “nešto ne štima” te da je “nešto montirano”. Neki svjedoci i sami su bili iznenađeni kada su na fotografijama ili videosnimcima vidjeli i sebe u društvu zarobljenih ili Tewfika Al Harbija. Među njima je i Mirsad Selmanović, tada načelnik Štaba Petog korpusa Armije BiH. “Iz ove perspektive i meni je čudno”, prokomentarisao je Selmanović fotografiju preuzetu sa videosnimka na kojoj se nalazi pored Al Harbija. Hamdija Mustafić, tada zamjenik komandanta 505. bužimske brigade, smatra da je snimak koji je predočilo Tužilaštvo fotomontaža: “To je fotomontaža u onom dijelu gdje mene prikazuju, što bi značilo da sam bio tamo kad su zarobljenici stigli”, rekao je Mustafić. Istina je, tvrdi, da je za ove događaje saznao tek 2000. godine i to “iz medija”. Al Harbija je poznavao samo “kao humanitarca”.
Milorad Pribičević bio je pripadnik iste jedinice kao i ubijeni zarobljenici – Petar Boromisa, Branko Bašić, Mirko Devetak i Petar Stambolija. Pribičević je na fotografijama koje su mu pokazane u sudnici identifikovao Boromisu, Devetaka i Bašića. Prema njegovim riječima, tijela ove četiri osobe još uvijek nisu pronađena ni identifikovana.
Dokazni postupak Odbrane počinje 22. januara 2008. godine.
