Amrina želja je oduvijek bila da postane medicinski radnik. Zbog toga je upisala srednju medicinsku školu, ali njen prvi kontakt s pacijentima bio je poprilično 'dramatičan', piše portal Plainview.com.
Obaveznu školsku praksu Amra je počela obavljati najprije u Hitnoj pomoći. Prvog dana prakse Amra je proživjela pravi 'pakao'.
Naime, ekipa hitne pomoći dovezla je pacijenta koji je doživio srčani udar.
"Uveli smo pacijenta u sobu i odmah započeli reanimaciju. Amra je priskočila u pomoć i odmah počela raditi kompresije. Mislila sam kako je ona jedna od uposlenih medicinskih sestra. Zaista nisam znala da je ona tu samo na praksi", kazala je Leslie Hackett, šefica odjela Hitne pomoći.
Nažalost, pacijent je ubrzo preminuo, a Amra nije imala ni vremena da se oporavi od šoka, kada je u Hitnu pomoć dovezen drugi pacijent.
Bez razmišljanja pritrčala je da pomogne pacijentici koja je bila veoma slaba i neprestano padala u nesvjest.
"Pomogla je da pacijenticu stavimo na nosila. I odmah prišla da joj izmjeri puls, a to je upravo ono što se u tom trenutku i treba učiniti. Zadivljeno sam posmatrala mladu djevojku koja izvrsno obavlja svoj posao i bila ubijeđena da je ona jedna od zaposlenih medicinskih sestara. No, kada mi je prišla i pitala može li ići jer će u protivnom zakasniti na nastavu saznala sam da je ona tu samo na praksi", ispričala je Hackettova.
Amrina ljubav prema medicini datira još od njene desete godine. Naime, tada je njenoj majci Mevlidi dijagnostociran rak dojke.
"Suosjećajnost, ljubav i pažnja koju su ljekari pokazivali natjerala me je da poželim da i ja jednog dana imam takvu ulogu u nečijem životu", kazala je Amra.
Iako je majčina bolest bila grozno iskušenje to je samo djelić negativnih stvari koje Amra pamti iz svog djetinjstva.
Amrin otac, Asim, je prije rata bio zemljoradnik. Za vrijeme rata pridružio se Armiji BIH kako bi se borio za svoj domovinu, no 1994. godine biva zarobljen.
Mevlida, Amrina majka, koja je u to vrijeme rodila i drugu kćerku Đulku, mislila je kako je Asim poginuo.
Ipak, on nakon šest mjeseci ropstva biva oslobođen i preko organizacije Catholic Famyili Services biva izmješten u grad Amarillo u Texasu. No, njegova porodica to nije znala.
"Kada je osoba progonjena ona najčešće odlazi u susjedne zemlje gdje može podnijeti zahtjev agencijama putem visokog predstavnika Ujedinjenih naroda za pomoć izbjeglicama. Nakon toga obraća se UNHCR-u koji nalazi sigurno utočoište", kazala je Lori Williams, direktorica Organizacije CFS.
Ubrzo po dolasku u Texas Asim zahvaljujući CFS-u pronalazi svoju porodicu koja također dolazi u Amarillo.
"Kada sam ugledala oca, kao što mama ima često običaj reći, nisam mu potrčala već bukvalno poletjela u zagrljaj. Bilo je veoma potresno. Moja sestra Đulka je tada prvi put vidjela oca i s obzorom da ga nije poznavala pomalo ga se i plašila", ispričala je Amra.
Kada se porodica Dizdarević doselila u Texas Amra je imala svega šest godina. Bila je to za nju velika promjena... Nova kultura, novi način života, nepoznat jezik i nepoznati ljudi...
"Niko od nas nije znao engleski jezik. Ali, brzo sam savladala jezik, uglavnom gledajući TV i pohađajući nastavu na engleskom jeziku", kazala je Amra.
Porodica Dizdarević 2004. godine seli u Plainview. Po završetku osnovne škole, ona upisuje srednju medicinsku i veoma brzo pokazuje da zaista ima dara za taj posao.
Već nakon njenog prvog dana rada na odjelu Hitne pomoći, šefica Leslie Hackett ponudila joj je da radi u bolnici na mjestu medicinskog tehničara.
"Prvog dana na odjelu Hitne pomoći doživjela sam šok. Potreslo me kada je pacijent preminuo, jer sam veoma emotivna osoba. Međutim, moja je želja da postanem medicinska sestra i pomažem ljudima", kazala je Amra.
"Ponosni smo na Amru. Mevlida se nada kako će Amra nastaviti svoje školovanje i jednoga dana postati sjajan ljekar", kazao je Asim.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
