BiH
0

Ali Hamad: Naši su se šefovi dogovarali s Armijom BiH

FENA
Ali Ahmad Ali Hamad, svjedok optužbe protiv bivšeg komandanta Armije BiH Rasima Delića, kazao je danas pred Pretresnim vijećem I haškog Tribunala u Sarajevu da je bio El-kaidin oficir u Bosni i Hercegovini. Prema riječima Ali Hamada, njegov su šefovi bili u dosluhu s Armijom BiH.

"Mi strani mudžahidini ne prihvaćamo naređenja ni od koga, samo od naših šefova. Ali to ne znači da nismo bili pod komandom Armije RBiH, jer kad se naši šefovi dogovore s Armijom, onda nama izdaju naređenje“, kazao je Ali Hamad, Bahrejinac, svjedočeći prvog dana nastavka pretresa u predmetu protiv Rasima Delića, koji je na zahtjev tužiteljstva održan prvi put izvan sjedišta Suda u Haagu.

Govorio je o svom dolasku u BiH iz Afganistana gdje se priključio mudžahidinima i bio borac El-kaide pod komandom Osame bin Ladena. Obučavan je u kampu u Afganistanu, pohađao vojnu akademiju koju je organizirao Bin Laden, a po povratku u Bahrejn naređeno mu je od princa kraljevske porodice, Ebu Fatiha el-Bahrejna, a njemu preko ćelije El-kaide, da krene u džihad u Bosnu. Bilo je to početkom 1992. godine. Organizirano, avionom pa autobusom, stigao je iz Bahrejna, Njemačke, Zagreba i Splita u Travnik, u septembru 1992., tri mjeseca po El-Fatihovoj pogibiji na Igmanu. Prošao je punktove Armije RBiH, koju je za period 1992. godine nazivao samo muslimanskim snagama, i punktove HVO-a. U tom periodu komanda muslimanskih snaga bila je, prema njegovim riječima, u centru Travnika.

"Tada je prvi šef stranih mudžahidina u Bosni bio Abu Abdu-l-Aziz ili 'Crvena brada', kojeg sam poznavao iz Afganistana kao jednog od čelnih ljudi El-kaide. Saznao sam da je sa sobom donio oko deset miliona američkih dolara kako bi organizirao mudžahidine u sastavu Armije BiH“, kazao je Al Hamad.

Ovaj svjedok je ispričao da su mudžahidini bili organizirani u dvije lokacije – u Mehurićima i Karauli, tačnije Gradini, gdje je boravila i njegova jedinica sastavljena od 18 Arapa i sedam Turaka. Imali su na raspolaganju privatnu kuću, koju su napustili tek nakon pada Jajca i vratili se u Travnik.

Odnosi mudžahidina i pripadnika muslimanskih snaga (Armije RBiH) u Travniku bili su, kazao je, dobri, te je on shvatio „da je ta jedinica mudžahidina odobrena od vrha Armije“.

"Moja jedinica je s muslimanskim i drugim snagama učestvovala samo prema Gornjem Vakufu u napadima na srpske snage“, kazao je ovaj svjedok, dodajući da su iz Travnika mudžahidini preselili u Mehuriće.

Govoreći o strukturi mudžahidina u Srednjoj Bosni, Al Hamad je naglasio da ih na početku nije bilo mnogo, ali je njihov broj rastao u Bosni, do 1.500. Niko od njih nije pokazivao, niti davao na uvid svoje dokumente. Predstavljali su se lažnim imenima, a njegov je bio Ebu Ubejda, ponekad Ebu-'Ajša ili Alija. Među njima su bili Arapi i Bošnjaci koji su govorili arapski.

Prvo je postao komandir borbene jedinice te imao kontakte i razgovore s visokim oficirima Armije RBiH, kao i mudžahidinskim šefovima u Travniku. Ustvrdio je da strani mudžahidini nisu izveli niti jedan napad bez suradnje s pripadnicima Armije RBiH. Često je u iskazu spominjao ime Abdu-l-Aziz, koji mu je bio šef, i Vahidin El-Misri, Egipćanin, vojni stručnjak.

"Abdu-l-Aziz mi je potvrdio da je razgovarao s vojnim i političkim vrhom u Sarajevu te da mu je data podrška i s njim dogovoreno gdje će biti njegova jedinica“, kazao je Ali Hamad, dodajući kako je Abdu-l-Aziz pri tome spomenuo i razgovor s tadašnjim predsjednikom Alijom Izetbegovićem.

Ali Hamad je u Bosni bio i zamjenik komandira, a u Bijelom Bučju i komandir jedinice, nakon što je ranjen u napadu na Ilijaš. U njegovoj jedinici je bilo 107 boraca – 70 Arapa, 25 Turaka i 12 Bošnjaka. Smješteni su bili u trima kućama. Bilo je i pripadnika iz drugih brigada, poput 312. Ostali su do početka 1993. Spomenuo je učešća u napadima na Visoko, Ilijaš i Igman. Kazao je da je bilo nesuglasica između mudžahidina i pripadnika Armije RBiH - jednom pri napadu na Ilijaš, kada je nesuglasica više bilo između samih pripadnika Armije jer nije bio urađen plan za napad, drugi put nakon ubistva dvojice mudžahidina u mjestu gdje je bila smještena 7. muslimanska brigada u Zenici.

Do polovine 1993. zapovijedao je jedinicom u Bijelom Bučju. Tada je imao konatakt s generalom Mehmedom Alagićem, jer je u sastavu 7. korpusa bila njegova jedinica.

"Alagiću sam podnosio raporte o izvršenim napadima i broju poginulih“, kazao je Ali Hamad, tvrdeći da se s Alagićem sastao više puta tokom prve polovine 1993. godine i da je Alagić posjećivao Bijelo Bučje pred napade na srpsku vojsku i HVO.

Alagićevo ime spomenuo je i u kontekstu sukoba između Armije RBiH i HVO-a. Tu je spomenuo i napade HVO-a na mudžahidine, njihovo zarobljavanje i zatvaranje u Busovači kod Viteza. Spomenuo je i mjesto Guča Gora te naređenje mudžahidinima, nakon sastanka Alagića i Vahidina El-Misrija, da se teren od Guča Gore do Travnika "očisti" i od civila i HVO-a. Govoreći o ovim događanjima, Ali Hamad je ispričao o zauzimanju crkve u Guča Gori, koja je, kada je on ušao u nju, bila „u haosu“. Sjeća se da su mudžahidini htjeli da je TNT-om dignu uzrak, ali da je tada došlo do sukoba s generalom Alagićem, koji to nije dozvoljavao. Alagića, kako je kazao ovaj svjedok, pri tom sukobu umalo nije ubio Alžirac Ebu-Sediki, koji je rukovodio napadom na Guča Goru.

"Vahidin mi je kazao da se crkva ne smije dirati, jer bi to moglo pogoršati odnose s Armijom BiH, te da će Armija, ako dignemo crkvu uzrak, udariti na nas“, ispričao je Ali Hamad, naglašavajući da su mudžahidini tražili od njega TNT, ali je on kazao da ga nema.

Pred Pretresnim vijećem I haškog Tribunala (ICTY), koje je danas zasjedalo u Sarajevu, počelo je i unakrsno ispitivanje ovog svjedoka.

Braniteljica Rasima Delića, Vasvija Vidović, najavila je da će se u saslušanju ovog svjedoka baviti pitanjima njegovog kredibiliteta. Na početku se usredotočila na podatke o samom svjedoku i njegovoj povezanosti s El-kaidom.

Rasim Delić se tereti na osnovu komandne odgovornosti za ubistvo, okrutno postupanje i silovanje zarobljenih hrvatskih i srpskih vojnika i civila tokom sukoba u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. godine.

Suđenje Rasimu Deliću počelo je 9. jula 2007. godine na Sudu u Haagu. Tada je tužiteljstvo Tribunala u uvodnoj riječi na suđenju istaknulo da je „bivši komandant Glavnog štaba Armije BiH general Rasim Delić znao za ubistva, mučenja i odrubljivanja glava koja su počinili mudžahidini nad bosanskim Srbima i Hrvatima u periodu od 1993. do 1995., ali nije preduzeo ništa da ih spriječi ili kazni“.

Za trodnevni pretres u Sarajevu Pretresno vijeće I ICTY-a se odlučilo na zahtjev optužbe, zbog specifičnih okolnosti u vezi sa svjedokom Alijem Ahmedom Ali Hamadom (1971.) iz Bahrejna, koji od kraja 1997. godine u zatvoru u Zenici zbog terorističkih aktivnosti u BiH. Osuđen je zbog aktiviranja autobombe u zapadnom dijelu Mostara. Služi kaznu od 12 godina i devet mjeseci, a ona mu je dva puta umanjivana. U Holandiju ne može ući jer mu je ta zemlja uskratila vizu.

Unakrsno ispitivanje Alija Hamada se nastavlja u subotu u 09.30 sati na Sudu BiH.

Predsjedavajući Pretresnog vijeća je sudija Moloto, a tužitelj je Deril Mandis.