BiH
84

Akademik Duraković: Profesori i studenti moraju zajedno ustati protiv vlasti

Piše: Akademik Esad Duraković
Akademik Duraković
Akademik Duraković
Najavljeno povećanje cijena studija na Univerzitetu u Sarajevu (koliko mi je poznato, riječ je o povećanju studija za vanredni i tzv. samofinansirajući studij) je iznuđena mjera koja nije nipošto jednostavna ni jednosmjerna, ističe u svom komentaru za Klix.ba akademik Esad Duraković.

Načelno, povećanje cijena studija veoma je teško pravdati u vrijeme općeg i rapidnog siromašenja društva, s očiglednom perspektivom da se taj proces nastavlja. To znači da će određen broj mladih ljudi biti osujećen u svome školovanju, i to je, svakako, mjera koja će, u krajnjim koneskvencijama, imati negativne posljedice po samo to društvo koje nema svijest o mogućnostima vlastitog prosperiteta.

Pri tome valja naglasiti kako se povećanjem cijena a priori osujećuju u visokom obrazovanju oni mladi ljudi koji su talentirani, ali su siromašni da bi mogli platiti školovanje, a poznata je stvar kako nije pravilo da su samo djeca imućnih porodica istovremeno i najtalentiranija. Državni univerzitet trebao bi voditi računa o tome (privatni univerziteti su ionako odveć skupi iako ne moraju biti najkvalitetniji) a ovo apriorno osujećivanje talentiranih ljudi u krajnjem rezultatu, generalno, obit će se o glavu upravo društvu koje o tome ne brine.

No, valja pogledati kako problem izgleda s druge strane. To isto društvo, društveno-politička zajednica, Vlada Kantona Sarajevo – nazovimo je bilo kako) mjesecima uskraćuje plaće "svome" univerzitetu, grabi od onoga što njemu pripada i dijeli, na primjer, komunalnim preduzećima koja uporno proizvode enormne gubitke.

Time Vlada pokazuje potpunu nekompetentnost, dezorijentiranost u prioritetima, odsustvo hrabrosti da odlučno riješi izvorišta dubioza. Oni nemaju nikakvu viziju, ne vide dalje od jednih do drugih izbora i čemernih partikularnih partijskih interesa, a tako se ne grade ni društvo ni država.

Dovoljno je upozoriti samo na jednu strahotnu činjenicu: oni nisu u stanju veoma dugo imenovati ni resornog ministra! Dakle, uposlenici na UNSA dovedeni su na ivicu egzistencije te su prisiljeni – oni to nerado čine – da posegnu za ovom nepopularnom i dugoročno gledano neproduktivnom mjerom.

Slijedi poanta. Naime, studenti sada protestiraju na fakultetima, misleći kako su fakulteti krivi. Time se – paradoksalno i veoma štetno – uvode u konflikt studenti i nastavnici, dakle oni koji u samoj biti stvari imaju potpuno iste zajedničke ciljeve i interese: prosperitet i dobrobit UNSA kojeg ne čini ni jedna od tih „strana“ posebno već isključivo zajedno.

Dotle kantonalna Vlada koja svojom nekompetentnošću generira krizu ostaje mučki prikrivena. U ovakvoj situaciji jedino ispravno i produktivno jeste da studenti shvate kako je „treća strana“ ta koja ugrožava vitalne interese Univerziteta, a to znači i njihove i nastavničke interese istovremeno. Studenti i nastavnici bi morali – to je tako logično! – udruženim snagama, rame uz rame, djelovati na istoj adresi – pred tim silnim zdanjem nekompetentnosti koje se zove Vlada.

(Autor Esad Duraković je akademik ANU BiH i profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu)