'Abdić može izaći iz zatvora, ali doživotno ostaje zločinac'
Uslovno puštanje na slobodu je zatražila Abdićeva supruga i četvero djece, a u obrazloženju su naveli da će on uskoro napuniti 72 godine, da ima zdravstvenih problema, te da je njegovo vladanje u zatvoru bilo uzorno. Također, navedeno je i da se ne radi o pomilovanju.
O tome šta će eventualna Abdićeva sloboda značiti za pripadnike Armije RBiH, za ratne vojne invalide, logoraše, za Krajišnike koji su se borili protiv snaga takozvane Antonomne pokrajine Zapadna Bosna, razgovarali smo sa onima koji su to najviše osjetili na svojoj koži.
Kroz 11 Abdićevih logora je prošlo između 4.000 i 5.000 građana sa prostora bihaćke regije, odnosno sadašnjeg Unsko-sanskog kantona.
"Teško je procijeniti koliko je bilo civila, a koliko pripadnika 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, jer nismo pravili statistike. U logorima su skupa bili civili, žene i djeca i vojnici. Nije bilo nikakve podjele kako nalažu međunarodne konvencije. Ne planiramo organizovati nikakve proteste niti bilo šta ukoliko dođe do njegovog puštanja na slobodu. Sve to smatramo farsom i bombastičnim medijskim najavama. Nesumnjivo je da je on počinio ratne zločine, a njegovo eventualno puštanje na slobodu je farsa, kao i najave njegove kćerke Elvira Abdić-Jelenović da će on pokrenuti 'Agrokomerc', po nekom svom sistemu, a nije imala ni jedan podatak kako. Moguće je da on izađe iz zatvora. Lično, sasvim mi je svejedno da li će se to desiti ili ne, bitno je da je njemu presuđeno za ratne zločine i da će ga takvog historija zapamtiti", rekao je za Sarajevo-x.com Murat Tahirović, predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine.
Tahirović ističe da su zločinci i do sada puštani na prijevremenu slobodu, što je poput "pljuske žrtvama". Kada su u pitanju borbe 5. korpusa i Abdićevih snaga, pripadnici Armije RBiH ističu da su one bile mnogo žešće, nego one koje su se vodile sa snagama Republike Srpske.
Prema zvaničnim podacima više pripadnika 5. korpusa je poginulo u borbama sa Abdićevim snagama, nego u borbama sa srpskim agresorom, tačnije 1.700 na jednoj, odnosno 1.500 na drugoj strani.
"Njemu će se nadati i radovati njegovi simpatizeri, odnosno članovi ove njegove stranke DNZ. Što se tiče nas koji smo časno branili državu BiH i koji smo se borili na strani Armije RBiH, ne očekujemo neki bum njegovim dolaskom. Biće interesantno vidjeti koliko još ima tih, budala, možda je gruba riječ, ali ih tako treba nazvati, koji se raduju dolasku jednog ratnog zločinca. Mi ćemo tražiti da država ispita ima li on još neke zločine. Za nas je on ratni zločinac i takav će biti do kraja života", rekao je za Sarajevo-x.com, bivši pripadnik Armije RBiH Razim Macanović, te sadašnji predsjednik Udruženja RVI u Cazinu, koji je 1995. godine ostao bez noge u Šturliću u borbama sa "autonomašima".
Macanović ističe da se ne treba zaboraviti "činjenica da su Abdić i njegove pristalice bili na onoj strani koja nije željela dobro BiH i da je čin proglašenja autonomne pokrajine na dijelu BiH bio neustavan, protivzakonit i u suprotnosti sa Ustavom RBiH".
"Vjerovatno će biti nekih tenzija, jer ne može onaj kome su izdajnici ubili dijete, brata..., to ravnodušno posmatrati. Svakom ko je izgubio dio tijela, kao ja, neće biti svejedno. U takvim situacijama je dovoljna iskra da dođe do neželjenih posljedica. Ali, nadam se da ćemo biti svi razumni i da neće doći do toga. Interesantno će samo biti da se vidi koliko ima tih njegovih pristalica koji su još uvijek zadojeni tim idejama", izjavio je Macanović.
Predsjednik kantonalnog udruženja logoraša USK Mirsad Topić upozorava da ne treba dizati tenzije eventualnim puštanjem na slobodu Fikreta Abdića.
Karlovački Županijski sud Abdića je u julu 2002. proglasio krivim za ratni zločin i osudio ga na maksimalnih 20 godina zatvora, a Vrhovni sud RH je presudu smanjio na 15 godina.
Abdić je osuđen, kako piše u presudi, jer je protivno Ustavu BiH proglasio takozvanu Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu i kao vrhovni zapovjednik takozvane Narodne odbrane organizirao otvaranje logora i prihvatnih centara u koje su zatvarani pripadnici Armije RBiH, kao i civili koji su bili na teritoriji pod kontrolom Armije RBiH.
