Izabrali smo promjene
5

KOMENTAR / "A đe ćemo sad?!"

Piše: Almir Panjeta
Tinta na glasačkim listićima još se nije ni osušila, a već se slave pobjede, negiraju porazi i počinje utrka za foteljama. Spominju se premijeri, ministri ovoga i onoga, spominje se koalicija stranaka desne i lijeve opcije, govori se o promjenama iako u Predsjedništvu imamo dva stara člana, a među najnovijim, najmlađim i najpoletnijim licima koja su se pojavila je Fahrudin Radončić, utemeljitelj glasila "Dnevni avaz" i Saveza za bolju budućnost! Čujete li i vi sad onu poznatu melodiju iz "Zone sumraka"?

Odlična je stvar što je na izbore izašao ogroman broj birača i biračica, jer to podrazumijeva i veću odgovornost onih koji su na vlasti. Dobro je i to što su birači i biračice napokon pokazali da su spremni napraviti preokret i u slučaju nezadovoljstva nepodržati stranku koja je samo četiri godine prije "drmala" na izborima. Tako će i ovi koji nakon ovih izbora sjednu u fotelje napokon biti svjesni da će ih građani zamijeniti ako ne urade što su obećali i da je moguće da neka stranka za samo šest mjeseci postojanja potuče stranku, koja je četiri godine ranije bila najjača, pa makar to bilo i u slučaju SBBBiH vs. SzBiH.

Pa, šta onda ne valja? Ne znam to do kraja objasniti, ali sve podsjeća na scenu pri kraju filma "Kod amidže Idriza" kad u svoj euforiji i sreći zbog dolaska snahe i unuke nana Sabira na trenutak zastane i pita: "A đe ćemo sad?!". Zaista, đe ćemo sad? U Evropsku uniju po svemu sudeći nećemo do 2020., a do tada trebamo preživjeti lokalne izbore 2012. godine koji se poklapaju sa najavljenom apokalipsom, pa onda još jedne opće izbore 2014. (pod pretpostavkom da Maje nisu bili u pravu), pa još jedne lokalne 2016., pa opet opće 2018. a u godini kad opet budemo birali načelnike općina trebali bismo ući u Evropsku uniju uz vatromet sa Žute tabije, Odu radosti i slet, koji će režirati ko drugi do Sulejman Kupusović.

Da bi se sve ovo dogodilo, potrebno je krenuti - od nule na kojoj se nalazimo 15 godina od rata, i nakon što su svi čija imena se i sada spominju u raznim postizbornim formulama koalirali svako sa svakim i bar na kratko bili na vlasti. Jasno je da su rezultati takvi da se bez koalicija malo šta može postići, ali kakve god koalicije da se formiraju morat će se pogaziti neki principi.

Kakvu sad situaciju imamo, najjednostavnije, "narodski" pojašnjeno? Najvjerovatnija i najzanimljivija koalicija je ona između Stranke demokratske akcije (SDA) i Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH) koje bi ukoliko bi se ujedinile i u državnom parlamentu imale vlast, čak i nad "powerfull" Dodikom. Ali, kako spojiti do sada nespojivo? Kako spojiti "mrske komuniste" sa "nacionalistima" (kako su sami jedni druge nazivali?) Lako: dobrim pozicijama&platama uz dosta uticaja u koaliciji sa rahatlukom.

Vjerovat ćemo da tu ima i viših ideala, samožrtvovanja za bolje sutra naroda i narodnosti i sveopći prosperitet. Ali, nekako, od nedjelje više slušamo o podjeli ministarskih mjesta, premijerskih pozicija, stolica u parlamentima, nego o svemu o čemu smo slušali prije izbora, da sad ne nabrajamo jer bi nam trebala dva portala, a, potpisnik ovih redova pratio je tokom kampanje skupove SDA, SDP, SBiH, SBBBiH i SNSD-a i vjerujte zna šta priča. Kako je koji skup propratio, dolazili su mailovi u kojima je skupa sa portalom Sarajevo-x.com optuživan za pripadnost svim od pomenutih stranaka, valjda naš narod teško može svariti da se neko ne svrstava ni na jednu stranu...

Vratimo se mi na ovu koaliciju, pa da "ključamo radnju". Da je neko zadrtim fanovima SDA ili SDP prije nekoliko godina kazao da će te dvije nekada "zaraćene" stranke u čvrstu koaliciju, u vrijeme kada je neka polukoalicija ove dvije stranke u jednom od kantona bila skandal, taj neko ne bi se dobro proveo. Da su fanovi SDP-a slušali kako kandidati SDA na skupovima govore o mračnom vremenu komunizma iz kojeg su ih oni izvukli, o progonima, o hapšenju oca nacije i naslijeđu "mračnog doba", ili da su ovi drugi slušali kako kandidati SDP-a govore o pobjedi nad "nacionalistima koji su ovu zemlju zavili u crno" i "izvarali nas pričama o zlatnim kašikama", sigurno ni u najmračnijim dijelovima podsvijesti ne bi mogli zamisliti da njihovi miljenici i zaštitnici nekada koaliraju sa "anamo onima".

Ono što se također malo spominje jeste i situacija kakva dočekuje "novostaru" vlast: prazne budžetske kase, kojekakvi kreditno-ropski aranžmani koje će otplaćivati djeca naše djece, i mase nezadovoljnih koji očekuju da preko noći i njih ogrije sunce promjena, blagostanja i pravde. Velika očekivanja za tako malu zemlju!