Njihova rodbina, u prisustvu načelnika Armina Halitovića, obišla je mjesto gdje je prošle godine, uz prisustvo velikog broja zvanica i otkriveno simbolično obilježje.
Britanski putnički brod Titanik je udario u ogromnu santu leda u Atlantskom okeanu u noći s 14. na 15 . april 1912. godine, a potonuo je oko 2.20 sati 15. aprila. U nesreći je poginulo više od 1500 putnika. Među njima su bila i četiri građanina Bosanske Krupe. Njima u čast, prošle je godine, na inicijativu porodica stradalih na brodolomu, a u organizaciji JU Centar za kulturu, obrazovanje i informisanje iz Bosanske Krupe i Stage Arta iz Bihaća, pod pokroviteljstvom Općine i načelnika Armina Halitovića, održana umjetnička akademija i otkriveno spomen-obilježje. Danas je to obilježje, zajedno s načelnikom, obišla rodbina nastradalih Krupljana.
Naime, početkom 20. stoljeća došlo je do velikog iseljavanja Bošnjaka s prostora Bosanske krajine u SAD. Jedno od poznatijih odredišta bio je sjeveroistok Amerike sa svojim bogatim nalazištima uglja. Ljudi su mogli dobiti posao u mnogobrojnim rudnicima širom Pennsylvanije, Sjeverne Virginije i okolice.
Ejdo Rekić je već bio u Americi 1906. godine, prvo u Milwaukeeju, država Wisconsin, a potom u Pennsylvaniji. Putujući s austrougarskim pasošem, četvorica Bošnjaka su početkom 1912. krenula put Švicarske, gdje su u gradiću Buchsu, kanton St. Galen, kupili karte za putovanje u Ameriku u agenciji Viktor Klaus Wildi. Kupljene karte treće klase su nosile brojeve: 349248, 349249, 349250 i 349251, dok je cijena po karti iznosila 285 švicarskih franaka. Radi uporedbe, cijena putovanja u prvoj klasi je iznosila približno 4.350 dolara, što je otprilike 50 hiljada dolara u vrijednosti današnjeg novca. Nakon toga je uslijedilo njihovo putovanje do Southamptona u Engleskoj, gdje se Titanik pripremao za svoje prvo putovanje za New York. Titanik, vlasništvo kompanije White Star Lincs, je bio najveći putnički brod na svijetu, u vrijeme stavljanja u funkciju, te su ga neki smatrali nepotopivim.
Četvorica Bošnjaka su se ukrcala na Titanik u srijedu, 10. aprila 1912. godine. Titanik je bio pregrađen na odjeljke po klasama kojim su razdvajani putnici. Treća klasa, u kojoj su se nalazili Krupljani, sastojala se od velikog broja malih pregrada na nižim spratovima broda, gdje je bilo najviše emigranata koji su putovali s nadom u bolji život u Americi. Nakon četiri dana putovanja, pošto je prešao dvije trećine svoje trasirane rute, Titanik je dospio u hladne vode sjevernog Atlantika, prepune ledenih santi, 530 kilometara jugoistočno od Newfoundlanda.
Nakon nesreće, brod Carpathia je stigao na mjesto i ukrcao 700 preživjelih putnika. Iz vode hladnog Atlantika izvučena su i mrtva tijela putnika koji su svoj spas potražili bacajući se u vodu s tonućeg Titanika. Većina tijela je prebačena u Halifax, Kanada, gdje su ukopana na groblju Fairview Cemetery. Među preživjelima se nije nalazio nijedan od četvorice Bošnjaka, a njihova tijela nisu ni identificirana među ukopanim u Halifaxu. Stoga je, nažalost, najvjerovatnije da su svi potonuli s Titanikom, bilo s palube broda, bilo u hodnicima gdje su se borili sa stampedom ljudi koji su tražili spas.
Pokretači i organizatori obilježavanja ovog događaja na području općine Bosanska Krupa poslije današnjeg svečanog polaganja cvijeća u Bosanskoj Krupi otputovali su u Pisarovinu kod Karlovca u Republici Hrvatskoj. Tamo će, u organizaciji građana iz ovog mjesta, za trideset Hrvata i četiri Bošnjaka iz Bosanske Krupe, koji su putovali ovim brodom, biti posađene trideset i četiri breze.
Inače, u Bratini kod Pisarovine je, za stogodišnjicu potonuća Titanika, položen kamen temeljac za izgradnju spomen-kuće "Titanik". Organizatori obilježavanja potonuća broda Titanik u Bosanskoj Krupi, uz podršku Općine, u spomen utopljena četiri Krupljanina žele u budućnosti sakupiti što više dokumenata koji svjedoče ovom događaju, organizirati skupove, izložbe i okrugle stolove i u doglednoj budućnosti obogatiti sadržaje i također, pokazati turistima vezanost općine Bosanska Krupa za brod Titanik.