Zaslužio je britanski teniser barem jedan set, definitivno onaj koji se odlučivao u tie-breaku, ali još jednom se, po ko zna koji put, pokazalo da je Federer iznad cjelokupne konkurencije, te da s pravom zaslužuje naziv najboljeg svih vremena u tenisu.
Mnogo je prilika Murray imao u tie-breaku trećeg seta, mada treba spomenuti kako je vodio i 5-2 u tom setu, ali je propustio break prednosti.
U tie-breaku je imao čak pet set lopti, a ponekad i otvorenu priliku za dobitak tog posljednjeg poena koji bi ga odveo u četvrti, možda i peti set. Najveća je prilika definitivno bila lagani forhend na polovini terena pri 6-5 kojeg je Murray zaključio udarcem u vrh mreže. Federer je, pak, iskoristio treću meč-loptu. Dočekao je grešku Murrayja i proslavio četvrtu titulu u Melbourneu.
Najbolji je bio 2004., 2006., 2007. i ove godine.
U prva dva seta je Federer kontrolirao situaciju i bio je gotovo nepogrešiv u tom periodu finala. Isto tako, Murray se pokazao donekle stegnutim, ne znajući kako da odgovori na sjajne serije napada Švicarca.
Federer je otvorio meč s breakom za 2-0, ali je Murray vratio izgubljeno, samo da bi Federer kod 4-3 još jednom oduzeo servis suparnika i kasnije osvojio set. U drugom je, pak, na početku došao do breaka i lako ga čuvao do kraja seta.
Već smo rekli da je Murray u trećem imao 5-2, ali je kod 5-3 pomalo naivno prosuo prednost i kasnije izgubio dramatičan, ali i krajnje kvalitetan tie-break.
Nikakva je utjeha Britancu da još uvijek ima pozitivan omjer protiv Federera u karijeri (6-5), a mnogo je poraznije to što je izgubio oba finala na Grand Slam turnirima od Švicarca (ovaj nedjeljni i onaj 2008. na US Openu).
Meč je trajao dva sata i 40 minuta, a 28-godišnji Federer je iskoristio četiri od 12 break-prilika. Murray je realizirao dvije od osam.
Federer je imao nešto više neforsiranih pogrešaka (42-36), ali i više izravnih poena (46-29).
Australian Open, finale:
Federer (1) - Murray (5) 6-3, 6-4, 7-6(11)
