Tekst ima kontekst transformacije ružnog pačeta u prekrasnog labuda, te se dotiče Rogera Federera u dječačkim danima, na igračkim počecima tokom kojih se, teniski gledano, ni po čemu nije isticao.
O Federeru kao osmogodišnjem dječačiću prva je progovorila gospođa Madelaine Bärlocher, koja ga se sjeća otprije 20 godina iz bazelskog kluba Old Boys, gdje je počeo trenirati.
- Bio je dječak jednak kao i svi drugi koji su dolazili, ni po čemu nije odskakao. Svaki je put dolazio veseo i nikad se nije doimao pretjerano ozbiljnim. Nisam niti u jednom trenutku pomislila da bi mogao izrasti u ovakvog šampiona.
Sa 14 je godina Federer preselio u nacionalnu tenisku akademiju u Ecublensu. Tamo ga je trenirao Christophe Freyss, nekad francuska teniska nada:
- Federer nije bio čudo od djeteta, dapače. Udarao je strahovito jako, ali su mu udarci odlazili u zrak, daleko iza osnovne linije. Niti koncentracija mu nije valjala. Nije bio stabilan, stalno je bjesnio na terenu. Ono što je ipak imao, bila je hrabrost upustiti se u borbu sa svojim najvećim defektima. Očito je da je uspio - rekao je Freyss govoreći o moguće najvećem teniseru svih vremena.