Veliki pomak
199

Analiza / Džumhurov "roller coaster": Od godine koja je nagovještavala katastrofu do godine iz snova

Piše: Omar Tipura
Foto: EPA-EFE
Foto: EPA-EFE
Tri poraza na početku sezone pa rušenje Stana Wawrinke. Pet vezanih poraza krajem proljeća, pri čemu je peti stigao od veterana i 550. igrača svijeta, što je rezultiralo padom na 96. mjesto, pa osvajanje Challengera kao povratak samopouzdanja. Neshvatljiv poraz u Umagu i onda - red i jeste bio ekstrem s druge strane - forma karijere. Dakle, Damir Džumhur u 2017. godini.

Pošto je Džumhur po svojoj prirodi osoba koju volite ili mrzite i pošto je jedan od rijetkih koji su se svojim uspjehom izdigli miljama daleko iznad našeg prosjeka i ljudi koji bezrezervno kritikuju i hvale, onda je naboj raspoloženja koji se stvara oko njega zaista ogroman i obično putuje iz ekstrema u ekstrem.

Sličnost između sposobnosti bh. javnosti da na ispravan način podnese ličnu ili tuđu pobjedu i Džumhurovih oscilacija u ponašanju tokom određenih mečeva zaista postoji. Razlika je, ipak, ogromna u tome što Džumhur svoj posao obavlja fantastično.

Svi njegovi najveći uspjesi ujedno su i najveći uspjesi u historiji Bosne i Hercegovine. Bez njega, uglavnom bi ostala samo priča o Hercegovcima Marinu Čiliću i Ivanu Dodigu koji nastupaju pod zastavom Hrvatske.

Cilj je ispunjen, podvig je neopisiv

Biti 40. teniser svijeta je značajan uspjeh za svakoga ko uzlaznom putanjom dođe na to mjesto. Biti 40. teniser svijeta za onog čija je uzlazna putanja krenula iz ratnog Sarajeva i iz zemlje koja je i 22 godine nakon rata uglavnom pri dnu svih relevantnih parametara koji mjere sportsku i ekonomsku snagu je neopisiv podvig.

Foto: EPA-EFE
Foto: EPA-EFE

Damir je i ciljao ulazak među 50 najboljih tenisera svijeta kada je u intervjuu za Klix.ba sumirao 2016. godinu.

"Mnogo radim na snazi, na svom servisu, na svom forehandu koji treba biti veće oružje i naravno na tom mentalnom dijelu koji će se posložiti sa svim tim kockicama i biti cjelina koja će me uvesti u prvih 50 igrača do kraja godine", kazao je tada.

Svoj cilj je i ispunio, a sada je na redu da godinu i okonča u društvu 50 najboljih tenisera na svijetu. U ovoj godini, gledajući najzvučnija imena koja je srušio, nije imao učinak kao u 2016. godini, ali ukoliko obratimo pažnju na turnire koje je igrao i na protivnike između 20. i 100. mjesta na ATP rang-listi koje je pobjeđivao, onda dolazimo do odgovora koji kazuje kako je dospio do 40. mjesta.

Primjerice, Džumhur je u 2016. godini savladao Rafaela Nadala i Tomasa Berdycha iz top 10 tenisera svijeta te Bernarda Tomića, tada 19. tenisera svijeta, dok je u ovoj godini iz društva 10 najboljih ili, ako hoćete, 20 najboljih tenisera svijeta savladao "samo" Stana Wawrinku. A kakve je rezultate imao protiv onih iz top 100 ili top 50 u ovoj godini najbolje pokazuju brojke s ATP 250 turnira.

Na 11 ATP 250 turnira u ovoj godini upisao je 18 pobjeda i 10 poraza, pri čemu je jedan turnir osvojio, jedan izgubio u finalu, jedan u polufinalu i jedan u četvrtfinalu. Do ove godine samo je jednom uspio igrati polufinale nekog ATP turnira i to 2015. godine kada je poražen u polufinalu ATP 250 turnira u Kazablanki. Ove godine je dakle, minimalno tri puta stizao do polufinala.

Dva lica u jednoj sezoni

Na ATP 500 turnirima i Mastersima nije uspio ostaviti dubok trag, osim u Dubaiju na ATP 500 turniru gdje je ispao u četvrtfinalu od Robina Haasea (tada 66. tenisera svijeta) nakon što je prethodno izbacio Marcela Granollersa (tada 36. tenisera svijeta) i Stana Wawrinku (tada 3. tenisera svijeta).

Foto: EPA-EFE
Foto: EPA-EFE

Gledajući vremensku liniju Džumhurove sezone, ona je, kao što smo naveli u uvodu teksta, puna oscilacija.

Zanemarimo li pobjedu protiv anonimnog Poljaka Huberta Hurkacza u Davis Cupu, 2017. godina je počela loše za Damira Džumhura. Počeo je kao 77. teniser svijeta, a onda je na tri turnira upisao tri poraza i pao na 86. mjesto ATP rang-liste.

U povratku samopouzdanja i boljeg mjesta na rang-listi pomogao mu je spomenuti ATP turnir u Dubaiju, ali je kasnije stigao maj i katastrofalan učinak. Od 3. maja do 13. juna povezao je pet poraza, a posljednji u nizu stigao je od 35-godišnjeg Daniela Munoza de la Nave, tada 550. igrača svijeta, danas 335. igrača svijeta. De la Nava ga je postavio na 96. mjesto rang-liste, što je Džumhurov najgori renking ove sezone.

Nakon toga, uspon je tražio na Challengeru u Bloisu (Francuska) gdje je igrao protiv tenisera koji se nalaze uglavnom daleko iza 100. mjesta na rang-listi. Turnir je osvojio, na Wimbledonu stigao do 2. kola gdje ga je porazio Aljaž Bedene (tada 58. tenisera svijeta), da bi u Umagu sredinom jula nakon 5:2 u trećem setu izgubio 7:5 i ispao od tada 174. tenisera svijeta Attile Balazsa.

Bilo je to novo razočarenje, ali ako je išta davalo nadu, to je neka logika koja kazuje da slijedi neki dobar rezultat, jer tako smo navikli do tog trenutka - pad, uspon, pad, uspon...

I uslijedila je. I poprilično dugo traje.

Do tog poraza upisanog 18. jula, koji ga je smjestio na 88. mjesto rang-liste, Damir je imao učinak od 18 pobjeda i čak 19 poraza u 37 mečeva. A onda je u 26 narednih mečeva upisao 21 pobjedu i samo pet poraza. Tu je "strpao" polufinale, finale i titulu na ATP 250 turnirima. I 40. mjesto na kojem sad boravi.

Koje su granice i koliko daleko može 25-godišnji Damir Džumhur, teško je reći, ali da je već napravio ogroman uspjeh, to je neupitno. Sa skromnih 175 cm visine i sa svim hendikepima u ovoj zemlji, Damir je otišao već veoma daleko. A onaj vatreni mentalitet koji ima nekako ukazuje da ni ovdje ne namjerava stati.