sport
544

Slijepi mladić iz Sarajeva traži nekoga ko će mu pomoći da trenira atletiku

Piše: L. Č.
Mustafa Mehić, 20-godišnjak iz Sarajeva ima želju da se bavi atletikom. Međutim, ovaj mladić ne može da pronađe trenera koji bi bio voljan i spreman da trenira s njim, budući da je Mustafa slijep i potrebna mu je posebna posvećenost trenera.
Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Mustafa je rođen 1996. godine u Gračanici, gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu je upisao u Sarajevu, u Centru za slijepu i slabovidnu djecu i završio je sa odličnim uspjehom.

Od rođenja je imao problem s vidom i rođen je kao slabovidan, a u drugom razredu srednje škole preko noći je potpuno oslijepio.

Nakon završene srednje škole, upisao je Pravni fakultet u Sarajevu, na kojem postiže dobre rezultate.

Tokom srednje škole trenirao je goalball, sport za slijepe koji se igra na terenu, sa zvučnom loptom.

"U periodu dok sam trenirao goalball, postizao sam veoma dobre rezultate sa svojim timom. Učestvovali smo na mnogim turnirima u zemlji i šire, te osvajali veoma dobre pozicije. Više puta sam kao pojedinac dominirao, jer sam bio proglašavan za najboljeg igrača, odnosno najboljeg strijelca", kaže Mustafa.

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Pored obaveza na fakultetu i ljubavi prema sportu, ovaj mladić se u slobodno vrijeme bavi i hip hop muzikom.

"Na časovima sporta sam vidio da imam talenta za atletiku, tj. za skok u dalj, te sam odlučio da se pored fakulteta posvetim i tome. Dosad sam se obraćao mnogim ljudima, ali se na kraju sve svelo samo na obećanja", kaže Mustafa za Klix.ba.

Kratak period je trenirao u nekoliko klubova, no kaže kako je osjećao kako ga treneri potcjenjuju i diskriminišu.

"Dok moje kolege u klubu rade ono što je predviđeno za današnji trening, mene su odvajali i davali da radim vježbe poput sklekova i trbušnjaka. Skretao sam im pažnju na to zbog čega sam došao i šta hoću, ali odgovor na to je bio - 'Polako.' Ubrzo sam te klubove napustio, jer ne želim da me iko diskriminira i potcjenjuje, jer ja veoma dobro znam koliko hoću i mogu."

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Dodaje i kako se u klubovima u kojima je trenirao vrlo često osjećao nepoželjnim.

"U jednom klubu je jedan trener izjavio kako njemu 'uvijek dođu posebni slučajevi', a drug mi je ispričao kako je, kad mene nije bio tu, kazao i da je 'bolje što me nema", priča ovaj mladić.

Dodaje kako je malo teže trenirati u grupi i kako mu je potreban asistent uz pomoć kojeg će moći trenirati ovaj sport.

"Iz moje perspektive prepreke ne postoje, a što se tiče same atletike i sporta, nekih velikih prepreka nema, jer slijepi mogu skoro sve kao i ljudi bez tog hendikepa. Potrebno mi je samo da kraj mene bude asistent, tj. trener. Kad trčim, neko mora biti pored mene, ili kad skačem u dalj - na liniji gdje treba da skočim, treba biti neko da mi daje zvučne signale rukama", pojašnjava ovaj mladić.

Svi koji bi ovom mladiću mogli pomoći u namjeri da osvari svoju želju i počne trenirati atletiku, mogu mu se javiti na mail [email protected].