Sa Emirom smo razgovarali o dosadašnjem toku njegove karijere, razlozima dolaska u RK Bosna, reprezentaciji BiH i o još mnogo toga.
Ovaj 28-godišnji Živiničanin se je prvo prisjetio svojih početaka u Konjuhu, te ranog dolaska u Sarajevo.
"Rukomet je bio najpopularniji sport u gradu u kojem sam se rodio i odrastao, pa sam želio da se okušam u njemu, što sam i uradio prije 18 godina u Konjuhu. Po završetku srednje škole, kao još uvijek mlad rukometaš, 2005. godine sam prihvatio poziv sarajevske Bosne, jedne od najkvalitetnijih i najorganizovanijih ekipa u državi u to vrijeme.
U mojoj prvoj sezoni u Bosni osvajamo titulu prvaka BiH, čime ambicije ljudi u klubu rastu, te se dovode iskusniji, dokazani igrači. Uvidio sam da tu nema mjesta za mene, kao veoma mladog igrača, te se vraćam u matični Konjuh, gdje sam, naravno, imao veću minutažu, što je ubrzalo moj razvoj kao rukometaša. Također, posvetio sam se studiranju, te sam u narednim godinama stekao zvanja diplomiranog profesora sporta i tjelesnog odgoja i diplomiranog ekonomiste.
Iako sam u Bosni proveo relativno kratak period, ta godina me je zauvijek vezala za klub i ako se stvari budu odvijale kako sam planirao, karijeru ću završiti upravo u Bosni!".
Uskoro, put ga vodi u daleku Aziju.
"U Konjuhu sam proveo naredne četiri godine, a posebno mi je u sjećanju ostala 2009. godina, kada smo bili viceprvaci i finalisti Kupa BiH, a ja sam bio najbolji strijelac lige. Tada, dobijam ponudu jednog kluba iz Dubaija, koju sam i prihvatio. Međutim, na treningu sa novim klubom doživljavam tešku povredu koljena, koja me je odvojila od rukometnih terena na pola godine.
Opet se vraćam u Konjuh, gdje sam u sezonama 2011/2012 i 2012/2013 ponovo bio najbolji strijelac Premijer lige BiH, pa sam svojim igrama privukao pažnju velikog broja menadžera, te dobijam mnogo ponuda za novi angažman, od kojih prihvatam onu iz kluba Samen Al-Hojaj iz Irana. Došao sam u novu sredinu, susreo se sa novim običajima, jezikom i kulturom, ali sam se veoma brzo uklopio, te sam dao značajan doprinos rezultatima kluba.
U toj sezoni smo osvojili Kup i bili smo viceprvaci Irana, a ja sam bio prvi strijelac u oba takmičenja. Nudili su mi saradnju na više godina, ali velika udaljenost i odvojenost od porodice su me primorale da tražim drugu sredinu, te prihvatam ponudu kluba Komloi iz Mađarske. Tu provodim samo jednu polusezonu, budući da nisam bio zadovoljan ni sa gradom, ni sa ljudima u klubu.
Na moju sreću, pojavila se veoma ozbiljna ponuda kluba Rehovot iz Izraela, te u januaru 2015. godine potpisujem ugovor sa ovim klubom. Tu sam također pružao veoma dobre igre, ali to nije bilo ono što sam želio, te se odlučujem za novu selidbu. Ponuda u tom periodu zaista nije manjkalo; javljali su se klubovi iz Francuske, Njemačke, Španije, Poljske, Austrije, ali ja prihvatam ponudu kluba Al-Khor iz Katara, gdje sam naišao na fantastične uslove, kako finansijske, tako i sportske i sve ostale.
Tu sam bio nešto više od dva mjeseca, odigrao šest pripremnih utakmica te se izuzetno dobro pripremio za prvenstvo. Međutim, prije utakmice prvog kola lige, saznajem da Rukometni savez Katara nije završio posao oko pribavljanja mog certifikata iz Izraela, iz principijelnih razloga. Klub je pokrenuo spor sa Savezom, ali ja nisam želio sjediti i čekati na rasplet".
Zuhdija Korkarić, šef stručnog štaba RK Bosna je saznao za adiministrativne probleme ovog odličnog desnog beka, te ga je pozvao da se priključi klubu za koji je već igrao prije 10 godina, a Rahimić je tu ponudu prihvatio bez puno razmišljanja.
"Preovladala je želja da pomognem Bosni kada joj je možda bilo najteže u njenom višedecenijskom postojanju. Htio sam pomoći skupini dobrih ljudi, entuzijasta, koji su se prihvatili posla sa željom da spriječe gašenje kluba. Možda mnogi u bh. rukometu i žele takav epilog, a izgleda da je mnogima i sam naziv kluba trn u oku, iako je RK Bosna zadnjih godina bila apsolutni sportski brend, kako Sarajeva, tako i Bosne i Hercegovine.
Odigrao sam preostalih pet kola prve polusezone za Bosnu, te smo pobijedili u tri utakmice, čime se bodovni saldo Kluba popeo sa četiri na 13 bodova, te smatram da je stvorena solidna osnova i realne pretpostavke da Bosna sa još nekoliko pojačanja, sezonu završi u gornjem dijelu tabele".
Što se tiče atmosfere u RK Bosna Sarajevo, Rahimić ne krije oduševljenje:
"Po dolasku u Bosnu desilo se nešto što sam mogao samo poželiti. Svi su me izuzetno dobro prihvatili, od saigrača, do ljudi u klubu i navijača. U Bosni vlada zaista fantastična atmosfera i odlično raspoloženje. I deset godina kasnije sam potvrdio da je Bosna moja velika ljubav i vjerujem da je Božija volja režirala dešavanja u Kataru i moj dolazak u Bosnu.
Mišljenja sam da među mladim igračima Bosne ima velikog potencijala, ali im je bilo neophodno vratiti samopouzdanje, što je bio zadatak nas iskusnijih. Sada, u Bosni niko ne razmišlja o opstanku, nego o godinama povratka na puteve stare slave!".
Na pitanje da li će ostati ili otići iz Bosne, Emir kaže.
"Srce vuče na jednu stranu, a razum i opća ekonomska situacija na drugu. Svjestan sam da sam sa svojih 28 godina u najboljoj prilici da unovčim skoro dvije decenije bavljenja rukometom, tone znoja, veliki broj povreda i ostalih odricanja, a s druge strane tu je moje lično zadovoljstvo koje osjećam igrajući za sarajevskog giganta. Ono što je sigurno jeste da je mene sarajevska publika kupila, još prije deset godina, kada sam kao osamnaestogodišnjak imao čast da obučem bordo dres, a i sada, kada je Bosna proživljavala najteže trenutke od svog osnivanja".
Iako se u svijetu rukometa smatra velikim imenom, Emir Rahimić nikada nije zaigrao za reprezentaciju BiH, ali ne odustaje od tog cilja.
"Rukometom sam se i počeo baviti sa ciljem da nastupam za reprezentaciju svoje zemlje, ali taj san mi je još uvijek nedosanjan. Za juniorsku reprezentaciju sam igrao u više navrata, ali iako sam u nekoliko ciklusa bio na širem spisku, nastup za A selekciju još nisam zabilježio. Ono što sportska javnost ne zna, jeste da sam imao ponudu da zaigram za reprezentaciju Irana na Svjetskom prvenstvu 2015. godine, ali sam je odbio bez razmišljanja. I dalje čekam priliku da igram za svoju BiH!".
Potencijalni reprezentativac naše zemlje se nalazi na širem spisku selektora Dragana Markovića za predstojeće utakmice reprezentacije BiH u januaru. Što se tiče planova po okončanju karijere, Emir želi ostati u rukometu, vjerovatno u ulozi trenera, obzirom na razna iskustva i znanja koja je stekao radeći sa velikim brojem trenera iz Evrope i Azije i diplomu za profesora sporta koju posjeduje.
