Rukomet
0

Abas Arslanagić promovisao knjigu "Rukometni golman, najvažnija karika uspjeha"

SRNA
U Umjetničkoj galeriji dobojskog Centra za kulturu i obrazovanje večeras je promovisana knjiga "Rukometni golman, najvažnija karika uspjeha", proslavljenog golmana, trenera i sportskog radnika Abasa Arslanagića.
Abas Arslanagić (Foto: SRNA)
Abas Arslanagić (Foto: SRNA)
"Golmani su individualci u kolektivnom sportu sa jednim super-egom koji se ogleda u samodisciplini", rekao je Arslanagić, objašnjavajući naslov njegove treće knjige, posvećene rukometnom golmanu, njegovoj ličnosti, fizičkoj pripremi, tehnici, taktici i pratećim segmentima igre.

Arslanagić je naglasio da svijet rukometa priznaje dvije škole branjenja - švedsku i jugoslovensku. "Ovom knjigom sam htio da podsjetim na svjetski priznate golmane sa ovih prostora", istakao je Arslanagić, navodeći primjer Arnautovića, Velića, Matoševića, Šterbika, Šarića.

Foto: SRNA
Foto: SRNA
On je istakao da je sport na ovim prostorima danas u krizi zbog nedostatka novca, te da mladi sportisti odlaze u inostranstvo kao polufabrikati u nastojanju da riješe egzistenciju.

"Menadžeri će lako prepoznati stasalog igrača", rekao je Arslanagić i poručio mladim igračima da dobar golman znači "naporan i kvalitetan rad, dobar trener i visoka minutaža na terenu".

Sebe smatra začetnikom "postavljačke tehnike", izgradivši novi, ali još primjenjiv stil branjenja rukometnog gola, koji se kod branjenja sedmeraca ogleda u izlasku sa linije na tri metra, gdje bi digao ruke iznad glave. Isti stil se primjenjuje pri branjenju udaraca s krila.

Abas Arslanagić (Foto: SRNA)
Abas Arslanagić (Foto: SRNA)
Rukometna tradicija porodice Arslanagić se nastavlja, Abasova kćerka Maida uspješna je igračica francuske Nice.

Abas Arslanagić rođen je u Derventi 1944. godine, a rukometom se počeo baviti sa 14 godina u rodnom gradu, da bi četiri godine kasnije u Beogradu počeo profesionalnu karijeru.

Ubrzo odlazi u Banju Luku, gdje je sa ekipom Borca osvojio brojne titule, između ostalog, titulu evropskog prvaka 1976. godine.

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je ukupno 125 utakmica, osvojio dvije bronze na svjetskim prvenstvima 1970. i 1974. godine, a imao je dva nastupa za selekciju Svijeta.

Poslije blistave igračke karijere bio je trener Borca u nekoliko navrata, pa jedno vrijeme selektor jugoslovenske seniorske i juniorske ekipe. Trenirao je brojne klubove i reprezentacije Hrvatske, BiH i Katara.