Kobnog 11. jula 1992. godine ranjeno je nekoliko civila nadomak raskrsnice u sarajevskom naselju Pofalići, a čim je čuo vapaje za pomoć, Dževad je rekao "idemo".
Đilda je tada neustrašivo iskočio iz automobila kako bi pomogao ranjenoj ženi. Želio se obračunati sa skrivenim neprijateljem. Automobil u kojem je bio zasut je mecima još dok je prilazio povrijeđenima.
Đildini bližnji sjećaju se da je uvijek govorio: "Ako treba ginuti, samo da nije od snajpera. Neka to bude muški". No, snajperski metak iz zasjede zauvijek je prekinuo njegov život. Za njega mnogi kažu da je bio "najveći sarajevski borac".
"Đilda je poginuo u neposrednoj blizini Grbavice za koju je živio. Prvi je posthumno dobio priznanje Zlatni ljiljan. Bio je krupan čovjek, nije mogao ući na vrata. No, nikada nije dopustio maltretiranje nekoga ko je bio slabiji od ostalih. Vjerujte da se nikoga nije bojao, a trčao je svakome da pomogne. Bio je ljudina. Često je govorio da bi mu bilo žao da pogine od snajpera, jer je to za njega bilo podmuklo. I onda snajperski hitac prekine jedinu pravu vrijednost – život", kazao je u jednom od intervjua za Klix.ba Halil Lilo Begić, Đildin brat.
Za kraj treba dodati da Udruženje navijača FK Željezničar svake godine organizuje nogometni turnir u znak sjećanja na nekadašnjeg vođu, a tako će biti i ove godine. Turnir je planiran za 25. juli ove godine.
