Danas šeta ulicama lijepe Banjaluke koja još jeca za svojim prijeratnim stanovnicima svih nacionalnosti. Proko i razni "prokići" iz Gospodske ulice potisnuli su gospodu. Zagospodarili su gradom na Vrbasu, od kako ga "okupiraše", odnosno stigoše iz svojih provincija.
Mržnja iz dna duše ili "samo tako priča"
Upoznajmo "junaka" naše današnje priče. Njegova "ekselencija" ministar Proko Dragosavljević rođen je 4. januara 1948. godine u Srpcu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u svom mjestu, a onda se otisnuo u metropolu, Sarajevo koje danas mrzi iz dna duše. Ili barem tako priča u javnosti, jer mu je naređeno, a da bi ponovo dobili izbore. Elem. Diplomirao je na Fakultetu za fizičku kulturu u bh. prijestolnici.
Potom magistrirao je u Novom Sadu. Zvanje doktora nauka fizičke kulture stekao je nakon krvavog rata, u Istočnom Sarajevu.
U "blistavoj" političkoj karijeri, gdje je uglavnom marioneta svoje stranke, radio je kao predsednik Skupštine Opštine Srbac. Prije nego što sjede u ministarsku fotelju, bio je zamjenik ministra za prosvjetu Republike Srpske (1998. - 2000.). Prije nego što sjede u ministarsku fotelju, radio je kao savjetnik predsjednika Vlade Republike Srpske. Po nacionalnosti je Srbin, tako piše u njegovoj službenoj biografiji objavljenoj, naravno, ćiriličnim pismom na "Wikipediji".
"Prebitno" je šta je po nacionalnosti jedan profesor doktor, pa i ministar u ovoj državi?! Proki itekako, i pored toga što nam pojedini građani u neimaštini umiru od gladi!
Ograničena i neograničena razmišljanja
A kako mu i ne bi bilo bitno kada su razmišljanja ovog profesora doktora i ministra ograničena! Neoboriv dokaz ovoj tvrdnji dat je prošle sedmice. Dragosavljević je huškačkom retorikom pokušao "ukaljati" sve dobro što se na sportskom planu dešavalo u BiH.
Naime, fudbaleri Borca iz divne Banjaluke osvojili su državni Kup. Apsolutno zasluženo. U revanšu finala sa Željezničarom izdvojevali su 2:2 na Grbavici. Zahvaljujući golu više u gostima (nikako Proki i "prokićima") prigrlili su pehar namijenjen pobjedniku našeg najmasovnijeg sportskog takmičenja. Još jednom, svaka čast Borcu i Banjaluci! Svaka čast reklo je i 15.000 navijača Željezničara koji su igrače, trenere i upravu Borca sa stadiona ispratili dugotrajnim aplauzom. Čak i one koji su dizali tri prsta slaveći sportski uspjeh na Grbavici. Istom onom stadionu koji je ne tako davno bio spaljen i srušen u ratu. Aplauz dostojanstven, civiliziran. Jedini ispravan potez osoba čiji vidici, za razliku od Prokinih, ne sežu samo od Srpca do Banjaluke.
Pravio "berlinski zid" između sportista
Proko aplauzom nije ispratio tim Borca na Grbavici. Nije bio na utakmici. No, došao je tamo gdje se bestidno i ne birajući sredstva kupe prljavi politički poeni. Dan nakon osvajanja Kupa BiH sa oko 600 stanovnika Banjaluke dočekao je ekspediciju Borca koja je iz urbane metropole doputovala u svoj grad. I kao "veliki političar" održao je govor slavljenicima.
"Možete misliti kako oni u Sarajevu tuguju, kada Banjaluka slavi", reče Proko i ostade živ! Reče i pored svih izjava čelnika Borca o sjajnom prijemu u Sarajevu, gradu stradalniku. Gradu čija istinska raja i dalje prezire samo papke, a ne ljude drugih nacionalnosti!
Igrao je Proko na kartu svog šefa. Zavadi, pa vladaj, pa pokradi sve što ti padne pod ruku. Igrao je Proko prljavo, nisko i bezobrazno. Još jednom raspirivao je mržnju. Potencirao međuentitetsku i ljudsku netrpeljivost. U BiH je pravio "berlinski zid" i između sportista!
Ako su njegove javne izjave ovakve, možemo samo misliti o čemu uči studente na fakultetima fizičkog vaspitanja u Banjaluci i Istočnom Sarajevu, gdje danas predaje.
Mladosti naša. Ne slušajte huškača Proku i slične "prokiće"!
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
