Historija paraolimpijskih igara počela je 1948. godine. Začetnik je bio ljekar Ludwig Guttmann, koji je organizirao međunarodno sportsko takmičenje za invalide iz Drugog svjetskog rata. Takmičenje je za četiri godine dobilo međunarodni značaj, a održano je u britanskom Stoke Mandevillu. Druženje najboljih sportista invalida prvi put je dobilo olimpijsku važnost 1960. godine u Rimu. Godine 1976. Paraolimpijske igre održane su u Torontu, a iste godine prvi put su se takmičili sportisti-invalidi u zimskim sportovima. Sve do 1984. sportisti-invalidi formalno još nisu bili izjednačeni s olimpijcima, jer organizatori olimpijskih nisu organizirali i paraolimpijske igre. Do tada igre su 1980. održane u Arnheimu i 1984. u dva grada - Stoke Mandevillu i New Yorku.
Prelomnica se dogodila 1988., kada je Seul bio prvi grad, koji je bio domaćin olimpijskih i paraolimpijskih igara. Od tada svi kandidati za olimpijske igre moraju osigurati izvedbu i paraolimpijskih. Godine 1992. održane su u Barceloni (3021 sportista/103 zemlje), 1996. u Atlanti (3195/103), 2000. u Sydneyju (3843/122) i 2004. u Atini (3806/136).
Broj učesnika na igrama se u pola stoljeća stalno povećavao. U Rimu je bilo prisutno 400 sportista iz 23 države, dok će u Pekingu učestvovati 4.000 iz oko 150 država. Broj učesnika bio bi i veći, jer brojni takmičari ispunjavaju norme, ali je Međunarodni paraolimpijski komitet (IPC) broj ograničio na najviše 4.000.
Paraolimpijada se već nalazi u kalendaru za London 2012., a organizator igara 2016., koji će biti poznat za dva mjeseca, morat će osigurati i paraolimpijska takmičenja.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
