Slovenski pečat i zaboravljena budućnost: "Skakaonice na Igmanu su ruševina koja izaziva tugu i nevjericu"

Analizirajući situaciju na bh. planinskoj ljepotici, Slovenci podsjećaju da su skijaški skokovi poseban sport, koji traže hrabrost, tehniku i osjećaj za let koji se ne može naučiti preko noći. Upravo su takve letove gledali milioni širom svijeta tokom ZOI 1984. godine, kada su na Malom Polju na Igmanu izgrađene dvije skakaonice – srednja (K-90) i velika (K-112).

Na srednjoj skakaonici zlato je osvojio legendarni Jens Weissflog, tada član reprezentacije Istočne Njemačke. Iza njega su završili Finci Matti Nykänen i Jari Puikkonen. Boje tadašnje Jugoslavije branili su i Slovenci. Najbolji je bio Vasja Bajc na 17. mjestu, dok su Miran Tepeš, Bojan Globočnik i Primož Ulaga završili u donjem dijelu poretka.

Na velikoj skakaonici dominirao je Nykänen, ispred Weissfloga i Pavla Ploca iz Čehoslovačke. Tomaž Dolar bio je najbolji od jugoslavenskih predstavnika s 11. mjestom.

Malo je poznato da su skakaonice na Igmanu projektovali i gradili Slovenci – braća Janez i Vlado Gorišek, vrhunski stručnjaci za ovakve objekte. Bio je to projekat koji je tada predstavljao tehnološki i sportski vrhunac.

"Ali, nakon Olimpijskih igara – tišina. Skokovi su polako nestajali s Igmana. Infrastruktura se nije obnavljala, ulaganja su izostala, a potom je rat zadao konačan udarac. Na ovoj planini vođene su žestoke borbe i olimpijski objekti pretrpjeli su velika razaranja", navodi Ekipa u svom tekstu.

Dodaju da se prije desetak godina pojavila inicijativa za obnovu barem jedne skakaonice. Spominjala su se evropska sredstva i prikupljanje novca, ali projekt nikada nije zaživio. Danas su betonske konstrukcije obrasle korovom, a nekadašnje zaletište više liči na prizor iz postapokaliptičnog filma nego na olimpijski objekt.

"Realnost je surova – skijaški skokovi u Bosni i Hercegovini nemaju bazu ni interes mladih sportista. Obnova bi zahtijevala potpuno rušenje i gradnju iz početka, a bez jasne sportske strategije to je teško opravdati", tvrde Slovenci.

Na kraju, sa žaljenjem konstatuju da je još jedan objekt, koji je mogao ostati simbol olimpijskog naslijeđa i regionalne sportske saradnje, prepušten zaboravu.

"Slika s Igmana danas ne govori o slavi nego o propuštenoj prilici", zaključili su.