Kako će klimatske promjene preoblikovati Zimske olimpijske igre? Lista mogućih domaćina se smanjuje

Dokaz klimatskih promjena okružuje je u planinama iznad Grenoblea u Francuskoj, gdje se 24-godišnjakinja zaljubila u sport koji kombinuje skijaško trčanje i gađanje.

Grenoble je bio domaćin Zimskih olimpijskih igara 1968. godine, ali zime su danas kraće i blaže, s manje obilnih i pouzdanih snježnih padavina. Kada se Igre 2030. vrate u francuske Alpe, Grenoble neće biti u središtu zbivanja.

"Odrasla sam tamo i zaista vidim razliku u snijegu", kaže Cloetens. "Za 15 godina potpuno se promijenilo."

Kako se planeta zagrijava rekordnom brzinom, lista mjesta koja bi pouzdano mogla ugostiti Zimske olimpijske igre značajno će se smanjiti u narednim decenijama, upozoravaju istraživači. Situacija je dovoljno ozbiljna da Međunarodni olimpijski komitet (MOK) razmatra rotiranje Igara među stalnim krugom pogodnih lokacija i pomjeranje termina ranije u sezoni, jer mart postaje pretopao za Paraolimpijske igre, kazao je Karl Stoss, predsjedavajući Komisije za buduće domaćine Igara.

Od 93 planinske lokacije koje trenutno imaju infrastrukturu za vrhunska takmičenja u zimskim sportovima, samo bi 52 trebalo da imaju dovoljnu debljinu snijega i dovoljno niske temperature da mogu ugostiti Zimske olimpijske igre 2050-ih, prema istraživanju koje su proveli profesor Univerziteta Waterloo Daniel Scott i vanredni profesor Univerziteta u Innsbrucku Robert Steiger, a na koje se MOK oslanja. Do 2080-ih taj broj bi se mogao spustiti i na svega 30, zavisno od toga koliko svijet uspije obuzdati emisije ugljičnog dioksida.

Osim toga, MOK daje prednost lokacijama koje već imaju najmanje 80 posto potrebnih borilišta, što dodatno sužava krug potencijalnih domaćina.

Situacija je još nepovoljnija za Zimske paraolimpijske igre, koje se obično održavaju na istim borilištima dvije sedmice nakon završetka Zimskih olimpijskih igara. Ipak, Scott kaže da su on i Steiger utvrdili kako bi pomjeranje i Olimpijskih i Paraolimpijskih igara za otprilike tri sedmice ranije gotovo udvostručilo broj pouzdanih lokacija za Paraolimpijske igre. Njihovi modeli polaze od pretpostavke naprednog zasnježivanja, te pokazuju da sredinom stoljeća gotovo da neće biti lokacija koje bi pouzdano mogle održavati snježne sportove bez umjetnog snijega.

Grenoble nije jedini bivši domaćin za koji istraživači smatraju da 2050-ih više neće biti dovoljno "klimatski pouzdan" da ponovo organizuje Igre. Chamonix u Francuskoj, Garmisch-Partenkirchen u Njemačkoj i Soči u Rusiji također nisu ušli u uži izbor, dok bi nekadašnje olimpijske staze u Vancouveru (Kanada), Palisades Tahoeu u Kaliforniji, Sarajevu (Bosna i Hercegovina) i Oslu (Norveška) bile "klimatski rizične".

"Klimatske promjene će promijeniti geografiju mjesta na kojima možemo održavati Zimske olimpijske i Paraolimpijske igre. To nije upitno", kaže Scott. "Jedino pitanje je – koliko?"

Umjetni snijeg prvi put je korišten na Zimskim olimpijskim igrama 1980. u Lake Placidu u saveznoj državi New York. Peking je 2022. postao prvi domaćin koji se gotovo u potpunosti oslanjao na zasnježivanje.

Za ove Igre, organizatori planiraju proizvesti gotovo 2,4 miliona kubnih metara snijega. Nasuprot tome, kada je Cortina bila domaćin Igara 1956. godine, nije korišten umjetni snijeg, iako je italijanska vojska dovozila kamione snijega s Dolomita.

Italijanska kompanija TechnoAlpin, koja isporučuje gotovo sve nove sisteme za proizvodnju snijega, razvila je tehnologiju koja omogućava pravljenje snijega i na temperaturama znatno iznad nule. Kompanija je saopćila da je svoj "SnowFactory" poslala u Antholz – biatlon centar – kako bi garantovala dovoljan snježni pokrivač.

Davide Cerato nadzire zasnježivanje na nekoliko olimpijskih borilišta. Kaže da s najnovijim sistemima trenutno mogu proizvoditi velike količine snijega, efikasno, čak i na graničnim temperaturama za zasnježivanje – za sada.

"Ali ne znam kako će biti u budućnosti", poručuje.

Sjever Italije poznat je po hladnim, snježnim zimama. No sezonske snježne padavine znatno su se smanjile širom Alpa, s najvećim padovima tokom posljednjih 40 godina usljed rasta temperatura.

Italijanski klimatolog Luca Mercalli prisjeća se kako je prije 50 godina iz svog doma u Torinu gledao prema Alpama i viđao planine bijele od snijega od kraja oktobra do juna. Danas često vidi sivilo.

Jedan od najvećih stručnjaka za pripremu staza za skijaške utrke je rančer iz Wyominga Tom Johnston. Za njega je umjetni snijeg bolji od onoga što može pružiti priroda – uz jedan uslov.

"Trebaju mi njezine niže temperature", kaže Johnston.

Tradicionalna oprema za pravljenje snijega zahtijeva niske temperature i malu vlažnost zraka. Evropa je kontinent koji se najbrže zagrijava.

Za proizvodnju snijega potrebne su ogromne količine energije i vode. To može pogoršati klimatske promjene ako se električna energija dobija sagorijevanjem fosilnih goriva, a može dodatno opteretiti vodne resurse u područjima gdje je voda oskudna. Za Milano–Cortinu, energetski partner Enel garantuje isporuku potpuno obnovljive i certificirane električne energije.

Organizacioni komitet procjenjuje da će za zasnježivanje trebati oko 250 miliona galona (946 miliona litara) vode, što je ekvivalent gotovo 380 olimpijskih bazena. Za njeno skladištenje iskopani su novi visokoplaninski rezervoari, odnosno vještačka jezera.

"Bez vode nema Igara", poručuje Carmen de Jong, profesorica hidrologije na Univerzitetu u Strasbourgu.

Kritična je prema izgradnji rezervoara koji mijenjaju prirodni ekosistem, ali rješenje ne vidi – apetit za umjetnim snijegom samo će rasti zbog klimatskih promjena.

Događaji poput Olimpijskih igara okupljaju takmičare i navijače iz cijelog svijeta i oduvijek doprinose klimatskim promjenama. Mnogi putuju avionima, grade se novi objekti i troši mnogo električne energije, pri čemu se oslobađaju ogromne količine ugljičnog zagađenja.

Svjestan toga, MOK od budućih domaćina zahtijeva da minimiziraju potrošnju vode i struje te izbjegavaju nepotrebnu gradnju. Na duži rok možda će čak morati smanjiti broj sportova, takmičara i gledalaca, kaže Stoss, predsjedavajući Komisije za buduće domaćine.

Kao vodeća sportska organizacija, ističe Stoss, odgovornost MOK-a je da pokaže kako zaštititi zimske sportove na duže staze.

MOK je već izabrao francuske Alpe za domaćina Zimskih olimpijskih igara 2030. te Salt Lake City u saveznoj državi Utah za 2034. godinu. O organizaciji Igara 2038. razgovara isključivo sa Švicarskom. Stoss kaže da mu se Švicarska sviđa zbog postojeće infrastrukture i izvrsnog javnog prijevoza.

Navodi da je upravo to budućnost – biranje zemalja s dobrim uvjetima i visokim standardima zaštite klime. Hvali Milano–Cortinu jer u velikoj mjeri koristi postojeća borilišta i smanjuje ekološki otisak Igara.

Diana Bianchedi, direktorica za strategiju, planiranje i naslijeđe u organizacionom komitetu, kaže da su od samog početka željeli postaviti model održivije budućnosti, kako za olimpijski pokret tako i za širu društvenu transformaciju.

"Suština je u ovome", poručuje ona, "sada moramo mijenjati stvari."