Sarajlija na Ironman triatlonu
1

FOTO+VIDEO / Od Vilsonovog šetališta do najprestižnije svjetske utrke

Piše: J. Hadžiahmetović
Učesnici su morali preplivati etapu od 3,8 kilometara
Tomislav Cvitanušić, Sarajlija rođen u Puli, je jedini Bosanac i Hercegovac koji je ostvario pravo da nastupi na prestižnoj Ironman triatlon utrci, koja se u prošlu nedjelju održala u austrijskom Klagenfurtu. Za portal Klix.ba ovaj 41-godišnjak govori o svojim počecima, ljubavi prema sportu, ali i slaboj zainteresiranosti bh. građana za bavljenje sportskim aktivnostima.

Dok su bili mlađi, Tomislav i njegova raja su redovno igrali nogomet, košarku i bavili se mnogim drugim sportskim aktivnostima. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, velika većina njih se prepustila tome, te su počeli nabacivati suvišne kilograme i gubiti interes za bilo kakvu fizičku aktivnost, a koljena su im, kaže, počela "propadati"... Na kraju, nisu mogli sastaviti nijednu ekipu za termin u malom nogometu ili košarci.

"Onda sam shvatio da je najbolja i najjeftinija varijanta obući tene i trčati Vilsonovim šetalištem. Uz muziku Johnnyja Štulića svako jutro sam trčao po nekoliko kilometara. Nakon nekoliko mjeseci, odlučio sam pokušati testirati svoje mogućnosti i istrčati pravi maraton, odnosno 42 kilometra", sjeća se Tomislav 2007. godine.

U maju te iste godine, odlučio se prijaviti na puni maraton u Pragu, u kojem je učestvovalo više od 12.000 ljudi.

"Svi oni su bili pozitivni, sa osmijesima na licima, bez neke teške priče... Onda, jedostavno, čovjek poželi biti dio toga. Nakon Praga, otišao sam u Italiju na Lago di Garda maraton, pa onda u Beč, a onda u New York, gdje je bilo 39.000 učesnika, i jedan iz BiH", uz osmijeh priča naš sagovornik, koji je svoje znanje o sportu sticao na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu.

Nakon ovih maratona, ljubav prema trčanju je bila sve jača. Odlučio je učestvovati i na maratonu u Kopenhagenu, Zagrebu i Ljubljani.

"U Sloveniji sam doživio šok. Od 12.000 trkača na stazi, više od pola su bile žene", sjeća se Tomislav.

U isto vrijeme, sa nekolicinom istomišljenika okupljenih u nevladinoj organizaciji "Sarajevo maraton", pokušava da organizuje nešto slično i u glavnom gradu BiH, a primarni cilj je bio pokušati prenijeti dio te pozitivne atmosfere i kod nas.

"Nigdje u svijetu ne možete trčati u jegnom gradu kroz arhitekturu Otomanskog carstva, Austro-Ugarske monarhije i nekog novijeg doba. Malo evropskih gradova se može time pohvaliti. Evo, u septembru na naš Sarajevski polumaraton organizovano dolazi 70 Slovenaca da trče. To je dobro za imidž grada i države", pojašnjava Tomislav.

Od svih osam maratona koje je trčao, u Barceloni je zabilježio najbolji rezultat. Maraton (42 kilometra i 200 metara) je istrčao za 3 sata i 33 minute. Nakon katalonske prijestolnice, odlučio se okušati u najzahtjevnijoj sportskoj disciplini koja testira granice ljudske izdržljivosti, Ironman triatlonu.

"To je utrka koja se sastoji od plivanja 3,8 kilometara duge dionice. Nakon toga se vozi bicikl 180 kilometara i trči maraton od 42,2 kilometra. Za sve to imate na raspolaganju 17 sati, start utrke je u 7 ujutro, a rok za završetak je ponoć. Rekao sam sebi 'kada drugi ljudi mogu to uraditi, zašto ne bih mogao i ja. Prvo sam usavršio plivanje uz pomoć mog prijatelja i trenera Jasenka Žigića iz Plivačkog kluba H2O, a imao sam i podršku uprave Olimpijskog bazena Otoka. Nakon uspješno završene utrke 'Half Ironman' prošle godine, a koja je prvi uslov da se može učestvovati na Ironman utrci, te sedam mjeseci napornih priprema biciklom, treninga trčanja i plivanja, otišao sam u Klagenfurt na Ironman utrku, koju sam uspješno završio za 14 sati i 30 minuta", kaže Tomislav.

Iza sebe je ostavio više od hiljadu ljudi iz mnogih zemalja svijeta i ušao u klub rezervisan samo za odabrane koji se mogu pohvaliti da su završili Ironman utrku. Utrkivali su se Japanci, Čileanci, Španci, Amerikanci i mnogi drugi.

"Biti jedini učesnik iz naše zemlje na takvom jednom prestižnom takmičenju među 2700 takmičara, bio mi je samo motiv više. Kad sam ulazio u cilj, bio sam presretan i ponosan kad je voditelj pročitao ime Bosne i Hercegovine", kaže naš sagovornik.

Njegova životna i sportska priča dokaz je kako su barijere u našim glavama najveći problem, a u stvarnosti, život nema granica i bavljenje sportom, bez obzira o kojem se radi, je pravi put ka toj spoznaji.