Nogomet
10

Zlatan i Liga prvaka: Dva pojma "na vi"

Piše: O. T.
Foto: EPA
U predstavi koja ne obećava mnogo, on preuzme glavnu ulogu i uljepša događaj. Kada je predstava već dovoljno velika, on je obično statist. U jednoj utakmici protiv Engleza postigao je četiri gola, sve bolji od boljeg, kao na skali, do onog "izvoli loptu majstore, nosi je kući". Ali, isto tako u četiri utakmice nokaut faze Lige prvaka prosječno postiže jedan gol. I ode kući. Bez lopte i bez trofeja.

Historija fudbala vjerovatno nije vidjela igrača sa više ligaških trofeja. Od svoje 20. godine samo dva puta nije osvojio ligu. A danas ima 35 godina. U tom periodu igrajući za klubove u "ligama petice" (tu spada francuski Ligue 1 iako je portugalska Primeira već četiri godine ispred nje) postigao je 243 gola u 365 utakmica. Igrajući grupnu fazu Lige prvaka postigao je 38 golova u 79 utakmica. Jedini je igrač koji je za šest različitih klubova postizao pogotke u Ligi prvaka.

Može se o ordenjima i uspjesima Zlatana Ibrahimovića, nesuđenog Zmaja i neprevaziđenog "alfa mužjaka" svjetskog fudbala, pričati satima i danima, a onda bi se u "neka doba" došlo do podatka da je u 40 utakmica nokaut faze postigao tek 10 golova.

Od tih 10 golova, njih šest je upisao protiv Stuttgarta (osmina finala 2010., jedan gol), Arsenala (četvrtfinale 2010., dva gola), Chelseaja (dva gola u dva meča osmine finala ove sezone) i Manchester Cityja (u prvom meču četvrtfinala ove sezone). To je ukupno pet mečeva što će reći da je preostala četiri gola u nokaut fazama Lige prvaka rasporedio u ogromnih 35 mečeva.

Uz to, gol protiv Stuttgarta 2010. godine u osmini finala Lige prvaka bio je njegov prvi gol u nokaut fazama najelitnijeg klupskog takmičenja u Evropi. Do tada u 16 mečeva, u kojima je igrao protiv klubova poput Werder Bremena i Valencije, nije postigao nijedan gol kao igrač Ajaxa, Juventusa i Intera. Tanko, ali i unikatno kada se doda da je 14 sezona igrao Ligu prvaka i svaki put ispao.

Samo jednom je igrao polufinale i to u sezoni 2009/10. kada je ispao sa Barcelonom protiv Intera koji je u onom nezaboravnom dvomeču prošao s ukupnih 3:2. Zlatan je tada "rascjepao" i zadnje konce koji su ga mogli zadržati u Barci, jer se posvađao sa Guardiolom. Interesantno, tada je Ligu prvaka osvojio Inter, klub koji je Ibrahimović napustio pred tu sezonu. A onda je Ligu prvaka osvojila Barcelona, klub koji je također napustio pred početak te sezone 2010/11. Možda bi bolje bilo da je ostajao duže u klubovima za koje je nastupao...

Između ta dva paradoksa, o velikim uspjesima igrajući nacionalna prvenstva i neuspjesima u Ligi prvaka, Ibrahimović je strpao dugometražnu kompilaciju neponovljivih remek-djela. Od onog slaloma protiv Rode kada su igrači ličili na pijane balkanske liliputance poslije "šumadijskih dvojka", pa one "štikle" Buffonu i ostatku Italije, do jedne noći u novembru. Da Michelangelo i Donatello i sada troše kisik u Italiji i mažu ruke glinom, vjerovatno bi u moru kreativnih skluptura imali jednu zajedničku. Obojica bi svojim prstima napravili Zlatana Ibrahimovića kako stoji u zraku, ismijava gravitaciju, nosi “desetku” na leđima, kapitensku traku na ruci, i praveći makazice gleda u loptu na kojoj piše “Friendly match Sweden – England, 14.11.2012”. Te noći u novembru.

Robusan i visok, golemo snažan i, što je posebno vrijedno pomena, bez problema s povredama, san je svakog trenera koji ima dobre živce i zna sa mangupima. I uz sve to, želi osvojiti ligu. Kao takav, melem je i za one koji plaćaju ulaz na stadion. Ali kada dođu mečevi kada "šahovska partija" u trajanju od 90 minuta ili 180 minuta odlučuje putnika i poraženog, onda nastaje problem. Ronald Koeman je analizirajući PSG u grupnoj fazi protiv Real Madrida rekao: "Izgleda da Ibrahimović odlučuje na kojoj će poziciji igrati, a ne njegov trener". I to je jako blizu suštine. Zato je u Barci trajao jednu sezonu.

Ova sezona je vjerovatno bila njegova posljednja šansa za osvajanje Lige prvaka, jer definitivno je odlučio napustiti PSG. U takvom stanju stvari, vrlo su male šanse da će otići u klub koji može ciljati trofej, a Ibrahimović će u oktobru imati 35. godina.

Navodno želi u Premiership, ali je pitanje ko iz Premiershipa želi njega. Manchester City sigurno ne, jer dolazi Guardiola, a znamo kakav je odnos između Zlatana i Pepa. Leicester City i Tottenham ne izgledaju kao klubovi koji bi za njega izdvojili sumu od barem osam miliona funti godišnje plate. Arsenal? Ne liči to na Arsena Wengera. Chelsea i Manchester United ga mogu uzeti, ali oni vjerovatno neće igrati Ligu prvaka naredne sezone. Ostaje samo Liverpool kao potencijalni klub u Ligi prvaka ukoliko osvoji Evropsku ligu, ali za klub koji gradi novi tim pod vodstvom Jurgena Kloppa, teško da će praviti prostor za Zlatana i rastjerivati Daniela Sturridgea, Divicka Origija, Firmina...

Naravno, vidjeti Ibrahimovića u bilo kojem od navedenih klubova bio bi svojevrsni "box office", spoj koji plijeni neviđenu pažnju. Kada je dao ona četiri gola Englezima "one noći" u novembru, jedan od naslova bio je "Dragi Zlatane, izvini ako smo ikada sumnjali u tebe". Ne bi se niko protivio još jednom takvom naslovu ispod kojeg je slika Zlatana kako drži osvojeni trofej Lige prvaka.

Dodajte Klix.ba među omiljene izvore na Googlu
Komentari
Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se
Možda vas zanima