Željezničar je u ovom dvoboju "pojačao“ tadašnji nogometaš Crvene zvezde Dragan Džajić, koji je prema očekivanjima pružio izvanrednu partiju.
Za Željezničar su tada igrali: Janjuš, Kojović, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Janković, Bukal, Sprečo i Džajić.
Gosti su prvi došli u vodstvo već u 4. minuti. Centarfor Roberto Bonisenja je sa šesnaest metara matirao Janjuša. Domaći su, jedanaest minuta kasnije, poravnali preko Jankovića.
Veličanstven prizor desio se u 45. minuti. Loptu je na desnom krilu primio brzonogi Jelušić i u pravom trenutku uputio centaršut. Džajić je prihvatio i gotovo iz nemoguće situacije pogodio mrežu Bordona. Sa koševskih tribina čuo se gromoglasan aplauz.
Na odmor se otišlo pri rezultatu 2-1 za Plave.
Nastavak je donio atake gostiju iz grada mode. Bonisenja je poentirao u 63. minuti, kad je iskoristio neopreznost Katalinskog i Hadžiabdića. Semafor je u tom trenutku pokazivao 2:2.
Kada se očekivalo da će mnogo ofanzivniji domaći tim doći do novog vodstva, desilo se suprotno. Macola je u 67. minuti promarširao kroz Željinu odbranu i plasirao loptu u mrežu za 2-3.
Međutim, izjednačenje stiže samo tri minute kasnije. Džajić je prevario nekoliko gostujućih nogometaša, oborili su ga na nekih 30 metara od gola. Sudija je dosudio prekršaj.
Slobodnjak je izveo Bukal. Uzeo je dug zalet i odlično šutirao. Na oduševljenje prisutnih lopta je završila u lijevom uglu Bordonovog gola. Majstorija za konačnih 3-3.
Gledaoci su vidjeli mnogo lijepih poteza, akcija i šest golova. Mogli su ih vidjeti još da je Sprečo bolje regovao u 86. minuti. Sa četiri metra je šutao pored gola. S druge strane, Frustaluti je dvije minute kasnije propustio još izgledniju priliku. Promašio je prazan gol, što je izazvalo uzdahe na koševskim tribinama.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
