INTERVJU / "Utakmica iz Osla izaziva posebne emocije"
Možete li nam za početak reći kako je potekla ova priča?
Uporedo sa početkom studiranja na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 1997. godine počeo sam raditi na Studentskom eFM radiju i ubrzo sam dobio sportsku emisiju - Time OUT. Ako se dobro sjećam, doživjela je preko sto izdanja. Nekoliko godina kasnije sam dobio poziv sa OBN televizije da radim kao komentator. Sjećam se da sam prvo komentarisao polufinale i finale Svjetskog prvenstva u hokeju na ledu. Bilo je tu dosta problema. Nakon toga, konačano, dobijam šansu da komentarišem fudbal. Bila je to prvo Seria A, a onda i cijela sezona 2001/02 španske Primere. Tada je Valencija dotakla vrh. U tom periodu Igor Kristić i ja smo odradili i cijeli turnir Copa Americe 2001. Onda je uslijedila pauza, a na OBN sam se vratio 2005. godine.
Ko su bili Vaši uzori?
Oduvijek sam pokušavao izgraditi sopstveni stil koji bi postao prepoznatljiv i drugačiji od ostalih. Ako govorimo o tome ko mi je na početku karijere bio uzor, možda bih mogao izdvojiti Željka Velu.
Kako se pripremate za poslovni zadatak. Imate li neki poseban recept?
Jednostavan recept je svakodnevno prikupljanje što većeg broja informacija i onda pravilna selekcija, kako bi prenos bio što zanimljiviji. Volim prije utakmice napraviti skauting svake ekipe i prikupiti bitne informacije o svakom igraču i treneru. Mislim da je posebno zanimljivo imati informacije i o navijačima, stadionu, te o sudiji. Najvažnije je, ipak, kada i kako upotrijebiti te informacije, odnosno prenijeti ih u pravom momentu. To je ono što se ne može naučiti. To je pitanje osjećaja.
Sportski komentatori često znaju napraviti lapsus. Možete li izdvojiti neku grešku koja Vam se desila u prenosu?
Na koji način zabavljate gledaoce kada utakmica nije interesantna?
Ja nastojim uživati u svakom prenosu, bez obzira kakava je utakmica. Pokušavam to prenijeti na gledaoce. Rijetko se dešavaju okršaji u kojima se nema o čemu govoriti. Postoji barem neki dribling, grub faul ili nešto slično što je u nedostatku golova ili šansi, također, zanimljivo. Fudbal je neiscrpan izvor informacija.
Najdraži prenos koji sam radio svakako je jedan od onih sa lica mjesta. Bez konkurencije to je duel iz Osla, kada je naša reprezentacija pobijedila Norvešku. Tada je prenos zbog prekida, kojeg su uzorkovali naši navijači, trajao skoro tri sata. Mislim da je ta utakmica postigla rekordnu gledanost OBN-a i bila najgledanija od svih koje sam radio. U sami vrh dolazi i finale NBA lige, koje smo radili iz Clevelanda, kada je San Antonio osvojio posljednju titulu i finale Kupa UEFA iz Manchestera, u kojem su igrali Zenit i Rangers. Tada je 200.000 navijača iz Škotske postavilo novi svjetski rekord po broju gostujućih navijača. Atmosfera u Manchesteru bila je nevjerovatna, karte za finale su se prodavale i po 1.000 funti i to je nešto što neću nikada zaboraviti.
Koliko ste finala do sada prenosili?
Tri finala Kupa UEFA, dva evropska Superkupa i jedno finale Evropske lige.
Kako sarađujete sa kolegom Sašom Vugdalićem?
To me ljudi najčešće pitaju. Saradnja je sasvim OK. Saša ima svoj poseban stil koji se nekom sviđa, a nekome ne. Sa svim komentatorima je isto tako, neko voli da te sluša, neko ne voli i što prije to tako shvatiš lakše je raditi.
Kakva je perspektiva ovoga posla u našoj zemlji?
Nije baš sjajna, s obzirom da je sve manje prilika da se komentarišu prave utakmice. Trend u zadnjih nekoliko godina je da televizije iz susjedstva preuzimaju prava na najjače evropske lige. Posla je sve manje. Sada smo u situaciji da niti jedna domaća TV-kuća ne prenosi lige petice, izuzimajući BHT, koji je dobio termin subotom, u kojem se ne igraju derbiji engleskog Premiershipa. Znam samo da je u Hrvatskoj ili Srbiji situacija neuporedivo bolja, ali tako je i u svim ostalim segmentima društva.
