Šveđani posjetili porodice Smajlović i Tahirović: Od genocida u Srebrenici i predrasuda u Švedskoj do dresa Zmajeva

Švedski portal Aftonbladet napravio je priču o dvojici reprezentativaca BiH rođenih u Švedskoj, a radi se o Zinedinu Smajloviću i Benjaminu Tahiroviću.

Priča o Zinedinu Smajloviću i Benjaminu Tahiroviću je priča o ratu, nepravdi, preživljavanju i neraskidivoj ljubavi prema domovini.

"Rat je rasuo Bosance širom svijeta, ali ih je nogomet ponovo spojio. U domu porodice Smajlović počasno mjesto zauzima fotografija Dženaninog brata Zijada, ubijenog u genocidu u Srebrenici. Njegovi posmrtni ostaci ukopani su u martu 2003. godine. Gotovo tačno devet mjeseci nakon te kolektivne dženaze, rodio se Zinedin", piše Aftonbladet.

Iako je prvobitno trebao nositi ime po ubijenom dajdži, roditelji su se odlučili za ime po legendarnom Zinedineu Zidaneu, kako bi izbjegli bolna sjećanja. Ipak, Zinedin nikada nije zaboravio svoje korijene. Kao dječak je ispod dresa uvijek nosio majicu s natpisom: "Srebrenica-Potočari. Nikada ne zaboravi."

Njegova majka Dženana ističe da je to bio njihov roditeljski zadatak. "Mnogi nas pitaju zar nam nije žao opterećivati djecu pričama o Srebrenici. Ali da moja djeca ne znaju kroz šta smo prošli, da ne govore naš jezik, osjećala bih da sam zakazala kao roditelj", kaže ona.

Filmski poziv usred "Marša mira"

Zinedin je gotovo svake godine učestvovao u "Maršu mira", koračajući rutom spasa dugom preko stotinu kilometara. Upravo na tom putu, u bosanskim šumama gdje je signal na mobitelu prava rijetkost, prije tri godine dobio je poziv koji mu je promijenio život.

Nakon razočaranja i odlaska iz akademije švedskog AIK-a, Smajlović je čak razmišljao o prestanku igranja fudbala i prelasku na košarku. A onda je usred šume zazvonio telefon – zvao je italijanski Lecce. Njegova majka nije mogla vjerovati, mislila je da su pogriješili igrača, ali Zinedin je bio odlučan: "Ugovor nije bitan, idem tamo bez obzira na sve." Ostalo je historija.

Kada je prvi put obukao dres reprezentacije BiH, medijima se obratio riječima koje su odjeknule: "Ja sam iz Srebrenice. Historija je takva kakva jeste, i to meni možda malo više znači nego drugima."

Trnovit put Tahirovića: "Da se zvao Svensson, bilo bi mu lakše"

Nedaleko od Smajlovića, u stockholmskom naselju Rinkeby – kvartu koji mnogi u Švedskoj etiketiraju kao problematičan – odrastao je Benjamin Tahirović. Njegova priča je drugačija, ali nosi istu težinu borbe dokazivanja u tuđini. Njegov stariji brat Adi, koji je zbog mlađeg brata žrtvovao vlastite nogometne snove, prisjeća se nepravde koju je Benjamin trpio.

"Da se zvao Svensson, morao bi trenirati normalno. Ali pošto je bio Tahirović iz Rinkebyja, morao je trenirati pet puta više i biti deset puta bolji. Švedski omladinski timovi su ga ignorisali, a izbačen je i iz akademije AIK-a preko noći", priča Adi.

Odustajanje, ipak, nije bilo opcija. Njihov otac držao je strogu disciplinu. "Kada je bilo vrijeme za povratak kući, otac bi izašao na balkon i zazviždao. Taj zvižduk je bio toliko glasan da smo ga čuli i u susjednom kvartu. Često bi se kradom prišunjao da nas gleda dok treniramo, a odao bi ga samo dim cigarete iza ćoška," prisjeća se brat Adi kroz osmijeh.

Rad u tišini i znoju se isplatio. Adi se i danas sa suzama sjeća noći krajem 2020. godine, kada su mu otac i brat sa širokim osmijehom saopštili vijest: "Benjamin ide u Romu." Adijevo srce tada je, kako kaže, postalo toliko veliko da nije moglo stati u prsa.

"Onog dana kada Bosna pozove..."

Iako je Švedska u jednom trenutku pokušala ispraviti grešku, za oba igrača bilo je prekasno. Bivši selektor Švedske Janne Andersson zvao je Tahirovića, ali bez prave vizije. S druge strane, BiH je pokazala konkretan interes.

Za Smajloviće i Tahiroviće nikada nije ni bilo dileme. Smajo Smajlović to objašnjava u jednoj rečenici: "Od malena smo znali – onog dana kada Bosna pozove, Zinedin će igrati za Bosnu."

Dodatni motiv za obojicu bio je Edin Džeko. "Edin za nas nije samo heroj. On je institucija, on je ulica, grad, on je cijela Bosna i Hercegovina," slikovito opisuje Adi Tahirović, koji ne krije ponos što mu je brat u Romi dijelio svlačionicu sa svojim idolom.

Suze ponosa na SoFi stadionu i krug koji se zatvara

Ljetos je ova filmska priča dobila i svoj "holivudski" epilog. Benjamin Tahirović odigrao je sve utakmice za Bosnu i Hercegovinu na Svjetskom prvenstvu. Na gigantskom SoFi stadionu u Los Angelesu, dok je svirala himna BiH, kamera se zaustavila na Benjaminu. Gore na tribinama, njegov brat Adi morao je staviti sunčane naočale kako bi sakrio suze. "Mislio sam na našeg oca u staroj Legea trenerci, na nas dvojicu s bosanskim šalovima. Bosanski dječaci ne plaču pred drugima, ali ja sam tog dana plakao od ponosa," kaže Adi.

U maju 2010. godine Švedska i Bosna i Hercegovina igrale su prijateljski meč na stadionu Råsunda. Šveđani su slavili rezultatom 4:2. Na tribinama su tog dana, kao navijači BiH, bila oba dječaka. Zinedin Smajlović je tada imao šest godina i bio je neutješan – psovao je, plakao i nije mogao prestati zbog poraza Zmajeva.

Sutra, 2. oktobra 2026. godine na Bilinom polju u Zenici, oni više ne stoje na tribinama. Večeras Zinedin i Benjamin oblače dres domovine svojih roditelja i izlaze na megdan državi u kojoj su rođeni. Fudbalska utakmica je ponekad samo sport. A ponekad je to cijela porodična historija satkana od ponosa, borbe i pripadnosti.

Cijelu priču Aftonbladeta pročitajte na ovom linku.