Trener Širokog
5

Sablić: Moramo stvarati igrače, ne možemo čekati na gotov proizvod i na idealnog mladog igrača

Razgovarao: Omar Tipura
Goran Sablić (Foto: Klix.ba)
Goran Sablić (Foto: Klix.ba)
Igračka karijera Gorana Sablića ostat će upamćena po brojnim povredama koje nisu dozvolile da se iskoristi ogroman potencijal koji je imao. Njegova trenerska karijera bi mogla naplatiti sve nesretne okolnosti s kojima se susreo. Tek treba napuniti 38. godinu, a već ima pet godina trenerskog iskustva zapečaćenog titulom juniorskog prvaka Hrvatske sa Splitom i prvaka Kupa Bosne i Hercegovine sa Širokim Brijegom.

Pjesnički zvuči, ali zaista bi trener Goran Sablić mogao zaliječiti sve rane koje je imao igrač Goran Sablić. Sa nepune 24 godine imao je titulu prvaka Hrvatske i Ukrajine u svom CV-u, kao i titule nacionalnih kupova u tim zemljama, a branio je boje Hajduka i Dinama iz Kijeva. Do tada je stigao debitirati i za reprezentaciju Hrvatske. Nažalost, ni u tom periodu s povredama nije bio "na vi", a tek kasnije...

"Imao sam stvarno mnogo problema s povredama još od juniorskih dana. Uvijek se radilo o povredi desnog koljena na kojem sam imao četiri velike operacije. Ne žalim ni za čim. Puno sam propustio, ali opet sam uspio egzistirati na visokom nivou tokom svih tih godina iako sam imao ogromne probleme. U 13 godina karijere samo sam jedne pripreme uspio proći, a da nisam propuštao treninge. Neko ima sreću da kroz karijeru prolazi bez povreda, ali ja sam se navikao na povrede. Uz mene su uvijek bili fizioterapeuti i posebni kondicijski treneri", prisjetio se teških trenutaka svoje karijere Sablić.

U Hajduk želim otići kada se dokažem kao trener, biti prvak Hrvatske s juniorima Splita je ogroman rezultat

Imao je svega 30 godina kada se oprostio od profesionalnog igranja fudbala. Tu odluku donio je u aprilu 2010. godine iako je imao još dvije godine ugovora s Dinamom. Tokom osam godina provedenih kao igrač ukrajinskog tima sakupio je 105 nastupa u svim takmičenjima te osvojio po tri naslova prvaka države i nacionalnog kupa. Ipak, nije kraj karijere momenat kada je odlučio postati trener. Planirao je to mnogo ranije, a odlučio je da na početku trenerske karijere neće u Hajduk. Barem ne još.

"Trenerski posao me uvijek privlačio, još za vrijeme igranja. Kada bi treneri u Kijevu nešto prenosili i radili analize, mene je to veoma interesiralo tako da sam prilikom prekidanja karijere znao da ću biti trener. Vrlo brzo mi se otvorila šansa u Splitu iako sam imao poziv iz svog matičnog kluba Hajduka. U Hajduk želim doći jedino kada se potvrdim kao trener, ne želim počinjati samo zato što sam bio igrač Hajduka, kao većina mojih bivših kolega. Uskoro punim 38 godina, a već imam pet godina radnog iskustva, mislim da imam i dobre rezultate, svakodnevno se nastojim educirati, sve informacije modernog načina i metodologije rada su mi dostupne i ne libim se učiti... Svaki dan 10-15 sati živim fudbal", govori Sablić.

Trening igrača Širokog Brijega. (Foto: Klix.ba)
Trening igrača Širokog Brijega. (Foto: Klix.ba)

Na samom startu trenerske karijere pokazao je da ima viziju, da tačno zna šta želi. Počeo je kao pomoćnik Zoranu Vuliću u Splitu pa je nakon ostavke Vulića vodio ekipu u posljednja dva kola prvenstva u sezoni 2012/13. Iako je imao ponudu da ostane u stručnom štabu prvog tima, odlučio je preuzeti selekciju kadeta (generacija 1997.) i nije pogriješio. Naime, tu selekciju kadeta je vodio i u juniorskom uzrastu te ih je 2015. godine odveo do naslova prvaka Hrvatske. Govoreći o tom uspjehu ne skriva veliku satisfakciju, jer smatra da je Split priredio iznenađenje, ali i da je zapravo najveći uspjeh, ne titula, nego odgajanje momaka koji se danas bave profesionalnim fudbalom.

"To nije mala stvar, pogotovo kada uzmete u obzir Dinamo, Hajduk, Osijek, Varaždin, Rijeku, sve te baze u odnosu na Split koji u tom momentu nije bio ni druga, nego treća 'ruka' u Splitu. Jer, Hajduk je bio prva 'ruka', a druga je bila škola fudbala Adriatic gdje su ponikli Ante Roguljić i Marko Livaja. Osvajanje Kupa sa Širokim Brijegom je veliki uspjeh, ali smatram da je taj uspjeh u omladinskom pogonu, pa i ne računajući titulu, veći uspjeh. Jer, od te generacije 10 igrača je potpisalo profesionalni ugovor sa Splitom. Nekoliko igrača je napravilo dobre transfere. MIslim da mi je to najveći uspjeh i na to sam najviše ponosan. Niko tim momcima nije davao velike šanse. Tu je bilo pet-šest igrača koji su protjerani iz Hajduka kao neperspektivni", opisuje.

Split kao ogromno iskustvo, Široki se zna pokriti onim što ima i ne leti, zato dugo traje

U sezoni 2015/16. ponovo je preuzeo prvi tim od Zorana Vulića, ali ova epizoda potrajala je duže. Od septembra 2015. do jula 2016. godine. Bio je blizu plasmana u evropska takmičenja - šest bodova ga je dijelilo od četvrtog mjesta koje je vodilo u prvo pretkolo Evropske lige - uprkos velikoj finansijskoj krizi kluba. Krizi koja je Split na kraju minule sezone odvela u treću ligu, a Sabliću donijela veliko iskustvo.

Sablić je u polusezoni provedenoj na klupi Širokog osvojio Kup BiH. (Foto: Klix.ba)
Sablić je u polusezoni provedenoj na klupi Širokog osvojio Kup BiH. (Foto: Klix.ba)

"Suočavao sam se sa stvarima koje je teško objasniti. Tome vas ne uče ni na akademijama niti imate primjere u nekom velikom profesionalnom fudbalu u kojem sam ja egzistirao. Za mladog trenera to je veliko iskustvo", rezimira Sablić.

Kada naučite raditi u teškim uslovima, onda mnogo više cijenite stabilniju situaciju. A Sablić je u Širokom zatekao klub koji dugo godina kotira vrlo visoko u bh. fudbalu. Zatekao je zdrav ambijent bez obzira na promjene u trenerskom kadru, kao i u upravljačkim strukturama koje su se zadesile tokom protekle sezone. Široki je od početka sezone 2004/05. samo jednom propustio plasman u evropska takmičenja. Sablić je vjerovatno najveći krivac zašto Široki i ove sezone igra kvalifikacije za Evropsku ligu, pošto je osvojio Kup BiH u kojem je na putu do trona savladao Zrinjski, Željezničar i Sarajevo, tri vodeće ekipe Premijer lige.

"U Širokom mi se sviđa to što se znaju pokriti onim što imaju i ne lete. Ovaj klub zato godinama stabilno funkcionira, možda je i najstabilniji od svih klubova u BiH, a to znaju i igrači, i ljudi ovdje i to se cijeni. Mi sada u timu imamo Menala, Lončara, Ćorluku, potpisali smo ugovore s pet juniora... To je jedini ispravan put. Naravno da je potrebno puno rada, jer nije poenta dati priliku dečku koji će izgorjeti. I tu su procjene. Dočekao me stabilan klub bez obzira na promjene na trenerskoj poziciji, promjene u kadru, promjene upravljačke strukture. To se događa. Mi ovdje imamo kvalitetnu infrastrukturu za standarde u kojima se nalazimo, klub na svim nivoima funkcionira profesionalno, igračima ništa ne nedostaje. Pravimo i kratkoročnu i dugoročnu strategiju. Ne želimo donositi ishitrene odluke. Ovaj klub uvijek ima aspiracije da se plasira u evropska takmičenja. Tako i u ovoj sezoni želimo osigurati ulazak u Ligu za prvaka, a onda osigurati izlazak u Evropu. Ali, ja ljestvicu uvijek želim podignuti na jedan nivo iznad", napominje Sablić.

Volim da ekipa posjeduje fleksibilnost, jer to smatram prednošću

Široki je pod njegovim vodstvom igrao u nekoliko različitih formacija, a Sablić je i tokom utakmica imao naviku mijenjati sistem igre. Uglavnom je koristio formaciju 3-4-2-1 koja je po potrebi prelazila u formaciju 4-2-3-1 ili 4-3-3.

"Svako voli taj 'playmaking' pa tako i ja. Volim da ekipa ima kontrolu nad utakmicom. Dok je god lopta u vašim nogama, to je nekakva garancija da vi kontrolišete stanje na terenu. S druge strane, općenito poenta fudbala je efikasnost. Dakle, efikasnost tog posjeda lopte. Moja filozofija je ta da mi je ekipa fleksibilna po pitanju taktičkih varijanti. Uvijek imam i A i B varijantu na kojima mnogo radim i kroz pripremni dio i kroz prvenstvo. Trudim se, prije svega, ekipu naučiti na koji način da gleda fudbal, na razumijevanje fudbalske igre. Smatram da je to ključ. Kad oni počnu razumijevati sve momente fudbalske igre, onda sama formacija nije toliko krucijalna. Njihova taktička obučenost i fleksibilnost da u određenom trenutku mogu preći iz jedne varijante u drugu, to se radi svake sedmice, mjesecima... Smatram da fleksibilna ekipa ima prednost u odnosu na neke ekipe koje imaju samo jednu varijantu", obrazložio je Sablić.

Sablić (desno) i Wagner Santos Lago na treningu. (Foto: Klix.ba)
Sablić (desno) i Wagner Santos Lago na treningu. (Foto: Klix.ba)

Ipak, razviti igru kroz posjed lopte nije lako, pogotovo u bh. fudbalu gdje infrastruktura, ali i stil igre većine timova otežavaju takvo nešto.

"Jedna od specifičnosti ove lige je ta da se igra i na dugu loptu, na priključak, na tu tranziciju i 'druge lopte', odnosno odbijene lopte. Prekidi su veoma značajni. Vjerujem da na to utječu i sami tereni, njihov kvalitet, pogotovo tokom zime i jeseni. Sigurno se treba adaptirati, a to je isto kvalitet ekipe, ta adaptacija", konstatuje.

Široki je po Sablićevom dolasku bio najstarija ekipa lige. Dovođenjem i korištenjem igrača poput Dejana Ćabraje (23) i Damira Zlomislića (25) zajedno s igračima koji su već bili tu, a to su Luka Menalo (20), Stjepan Lončar (20), Josip Ćorluka (22) i Stipo Marković (23), osjetila se svježina u ekipi. Cilj je dodatno podmladiti ekipu, ali ne po svaku cijenu.

“Mi smo u prosjeku bili najstarija ekipa lige. Ekipa je bila kvalitetna po pitanju igrača, ali kada su igrači dugo na okupu, kada su pojedinci pet, šest pa i 10 godina tu, onda nekada nedostaje energije, ambicije, pa i samopouzdanja, što je razumljivo kada pogledate na velike promjene trenera, kao i na promjenu rukovodstva... Sve je to utjecalo. Mi se planski želimo podmladiti, potpisali smo nekoliko juniora, nekima sam već davao šansu. Što se tiče samih dolazaka, teško je pogoditi. Mi, kao i vjerovatno svi klubovi na ovim prostorima, nemamo adekvatan skauting ni mogućnosti kao što imaju klubovi u većim ligama. Mislim da je veća šansa da ne pogodite s igračima. Nama je želja podmladiti ekipu, ali ako se ukaže prilika uzeti nekog iskusnog i starijeg igrača, nećemo se libiti toga. Ne dijelim igrače na stare i mlade, nego na ambiciozne i neambiciozne. Motiv za uspjeh je jedna od stvari na koje mnogo pazim", kazao je trener Širokog.

Moramo stvarati igrače

Široki su već napustili golman Antonio Soldo (29), štoper Boris Pandža (30) i veznjaci Ivan Sesar (27) i Mario Marina (28), a vrlo je izvjesno da će otići i Damir Zlomislić koji se povezuje s bjeloruskim Šahtjorom iz Soligorska. U ekipu su stigli veznjaci Josip Ćorić (29) i Luka Begonja (25) iz zagrebačke Lokomotive te veznjak iz Splita Luka Grubišić (19). To su dosadašnja tri pojačanja s kojima Široki kreće u novu sezonu koju otvara u prvom pretkolu Evropske lige gdje je protivnik kazahstanski FC Ordabasy. Prvi meč je na rasporedu 29. juna na Pecari, a uzvrat 6. jula u Almatiju, 4.694 kilometra udaljenom od Širokog. U 2. pretkolu pobjednika čeka škotski Aberdeen.

"Evropa je uvijek veliki motiv. Ako ništa, svi smo mi takmičari. Evropa je svim igračima, klubovima i trenerima izazov. To je ono čemu se veselite i to je nešto poput osvajanja trofeja. Nismo imali puno vremena za odmor, kao ni za pripreme. Iz tog razloga pripremamo se za cijelu sezonu. Ne tražimo igrače samo da bismo doveli igrača zbog Evrope, jer smatram da ni pet pojačanja nisu garancija prolaska dalje u Evropi i zbog toga moramo biti oprezni", kazao je.

Široki Brijeg se priprema za sezonu koja počinje sa nastupima na evropskoj sceni. (Foto: Klix.ba)
Široki Brijeg se priprema za sezonu koja počinje sa nastupima na evropskoj sceni. (Foto: Klix.ba)

Sa Sablićem u stručnom štabu radi mlad tim u kojem se nalaze Damir Crnac, Denis Ćorić, Nikola Marić i Sablićev najbolji prijatelj Mirko Hrgović, bivši reprezentativac BiH. Sportski direktor je legenda kluba Dalibor Šilić. Takav sastav obećava mnogo i lijepo je vidjeti takva imena na okupu.

"Hrgović i ja smo kumovi, najbolji smo prijatelji, od devete godine smo praktički nerazdvojni, imali smo i istu profesiju tako da su naši životi toliko isprepleteni da smo na neki način jedno. Neophodno je napraviti dobar ambijent, okupiti radnu, energičnu i ambicioznu grupu koja želi stvoriti uspjeh. Svi mi zajedno mnogo komuniciramo, mnogo planiramo, programiramo i svi su apsolutno slobodni kazati svoje ideje, a ja sve to iskalkulišem i prezentiram im način na koji želim da djelujemo. Zadovoljan sam saradnjom s Hrgovićem, sa sportskim direktorom s kojim se čujem po 10 puta dnevno, sa svim pomoćnicima koji su me lijepo dočekali...", govori naš sagovornik.

Smatra da su bh. klubovi, kao i svi klubovi u regiji, osuđeni na stvaranje mladih igrača, jer to je jedini način za podizanje kvaliteta na viši nivo.

"Svi klubovi na ovim prostorima, pa tako i u Premijer ligi, bi se trebali posvetiti mladim igračima, jer to je jedini način na koji se može egzistirati. Dakle, što bolji i kvalitetniji omladinski pogon i pažnja na taj prijelaz u seniorski pogon, koji zna potrajati i po tri godine. Sad tu treba vjerovatno i savez učiniti nešto. Ili uvesti B timove ili dopustiti starijim igračima da igraju u juniorima. Jednostavno, da se igračima ne izgubi kontinuitet, jer najlakše je poslati igrača u nižu ligu, ali onda se gubi samopouzdanje i putuju tamo gdje se radi po još gorim uslovima. Na takav način neki igrači koji su mogli uspjeti, zapravo odustanu", kazao je Sablić.

Vidio sam da Željezničar ne može iznijeti do kraja onaj ritam, Sarajevo najteži protivnik, Zrinjski ima najbolji kadar

Naglašava da na mladog igrača treba čekati, ali i da svaki tim mora imati prostora za mlade igrače.

"Rijetki su mladi igrači koji odmah mogu dati neki ekstra doprinos, ali ako vi imate strategiju i plan kluba, onda uvijek mora biti prostora za nekolicinu mladih igrača iz pogona. Ako imate dobar roster, dobar plan, dobru selekciju koju vi nadopunjujete, praznite, koja cirkulira... To je živo tkivo i ono mora cirkulirati s nekoliko mladih igrača koji daju novu energiju i novu želju. Lijepo je vidjeti mlade igrače na treninzima i ja nemam strah dati im šansu", rekao je.

Uspjehom ne smatra samo stvaranje vrhunskih igrača, nego i podizanje igračkog kvaliteta na barem jedan nivo iznad.

"Mi smo ovdje osuđeni na stvaranje igrača. Ne možemo čekati na gotov proizvod i na idealnog mladog igrača. Nemamo uslove za to. Moramo od onog što imamo pokušati praviti što bolje za klub, a ako tražite idealnog igrača, nikada ga nećete pronaći i reći: ’E to je to, sad ću stati iza njega’. Vi ako igrača treće ili četvte klase podignete na viši nivo, napravili ste uspjeh i tome treba stremiti, a ne čekati novog Messija ili Baku Sliškovića. Sad se fudbal više bazira na kolektivu i tako je lakše kompenzirati individualne nedostatke. U Bundesligi dominira timski karakter, služba kolektivu i tamo ne vidite Messija, nego dobro istrenirane igrače koji imaju smisao za igru, ali nemaju veći smisao nego igrači na ovim prostorima", smatra Sablić.

Otežavajuću okolnost u gradnji tima stvaraju i vlasnici koji žele instant uspjeh, koji ciljaju kratkoročno.

"Problem je i razumijevanje vlasnika klubova. Često im je lakše kupiti pet novih igrača nego ulagati tri godine i znatno veća sredstva čekajući da neko izađe iz omladinskog pogona. Ali, fudbal se igra radi navijača, radi ljudi iz grada u kojem igrate. Sigurno je ljepše vidjeti domaće igrače, malo bliže srcu, da se poistovjetite s tim klubom, s tim igračima, nego sa strancima. Nisam ja protiv stranaca, na kraju krajeva svi smo mi egzistirali vani, ali smatram da su škole sve. Ako imate 25 igrača, a nemate nikoga staviti na tržište za prodati...", govori Sablić.

Želja mu je da u rosteru ima 24 igrača i tri golmana kako bi tokom sezone mogao održavati svježinu ekipe. Prema njegovom mišljenju, upravo je ta svježina odigrala ključnu ulogu u odluci o prvaku BiH za prošlu sezonu.

"Jedan od glavnih razloga što je Zrinjski osvojio titulu je širina rostera. Zrinjski ima najširi i najkvalitetniji roster. Recimo, za Željezničar sam nakon utakmice protiv nas u Kupu imao osjećaj da u onom ritmu neće imati snage iznijeti sve do kraja. Bilo je vidljivo da nemaju svježine. To je bio moj dojam. Sarajevo je kvalitetna ekipa i spremajući se za meč protiv njih u regularnom dijelu ligaške sezone kazao sam pomoćnicima, a već tada smo igrali protiv Zrinjskog, da će nam Sarajevo biti najteži protivnik. Specifični su, fizički jaki, mnogo brzi naprijed... I ispostavilo se da su nam bili najteži protivnik. Kad analizirate karakteristike naših i njihovih igrača, mogućnosti na pozicijama, tu sam vidio da će nam biti najnezgodniji", analizira Sablić.

Sa svojim igračima mnogo priča o razumijevanju fudbalske igre, mnogo analizira. Ali, cilj mu nije nametati, nego podsticati.

"Dosade analize. I ja sam bio igrač... Ali, ja njima ne želim ništa nametati, nego im otvaram neki novi način razmišljanja o fudbalu u smislu razumijevanja igre. Da ga ne igraju instinktivno i bez razmišljanja na terenu. Volim im objasniti od vježbe, od pomoćnih igara, do situacija na terenu zašto nešto rade kako bi oni imali potpunu sliku, kad gledaju neku drugu utakmicu, da podsvjesno počnu razmišljati o važnim momentima. Da to gledaju", kazao je za kraj razgovora Sablić.